S Krunoslavom Vukom, zamjenikom načelnika Općine Orehovica, prošetali smo romskim naseljem Orehovica i saznali više o životu u “getu” koji to nije
Sredinom veljače posjetili smo romsko naselje kod Orehovice, jedno od najuređenijih i najintegriranijih naselja u Međimurju, ako ne i najbolje naselje – reći će naš sugovornik, Krunoslav Vuk, zamjenik načelnika Općine Orehovica iz redova romske nacionalne manjine.
Odmah po dolasku pred uređeno nogometno igralište i igralište za djecu Vuk nas pozdravlja i u ruku nam daje “statistiku”, papir s glavnim brojkama vezanima uz romsko naselje.
Statistika u ruku
“Na području Općine Orehovica ima četiri naselja od kojih je jedno romsko. Stanovnika ima 2.720, od kojih je 1.100 Roma – što je 40 posto.
65 posto učenika u Osnovnoj školi Orehovica su Romi. 85 posto predškolaca su Romi. Od 68 djece u vrtiću, 21 je romsko dijete.
Nakon osnovne škole, 95 posto romske djece upisuje srednju školu, a 60 posto ih završava srednjoškolsko obrazovanje.
Romsko naselje Orehovica trenutno ima i pet redovnih studenata, a dva su studenta uspješno završila fakultet. Od ta dva studenta jedan je Benjamin Ignac koji je radio i za NASA-u u Americi. Općina Orehovica studentima daje 200 eura u obliku mjesečnih stipendija.
Čak 80 posto Roma iz Orehovice je zaposleno”, pročitali smo iz statistike.
Uređen i uredan život
“Većina stanovništva se integrirala, rade, kupuju zemljišta, grade kuće, upisuju djecu u škole i žive normalan život”, započinje Vuk našu šetnju asfaltiranim ulicama romskog naselja.
“U romskom naselju kod Orehovica imamo 4,5 kilometara asfaltiranih cesta s infrastrukturom – struja i voda, a 2012. formirano je 12 ulica. Do tada ih je bilo samo dvije službene. Nedostaje nam još kanalizacija i plin”, kaže Vuk i pokazuje nam lijepo uređene kuće i okućnice.
“U ovom dijelu naselja nitko ništa nije dobio darovano, sve su ljudi sami kupili i platili, vlastitim sredstvima koje su zaradili radom. Neke su kuće izgrađene s papirima, neke nisu.
Stoga im je sada teško dobiti priključke za struju i vodu, a to mi je cilj mandata – da riješimo legalizacije izgrađenih kuća i osiguramo ljudima priključke na struju i vodu. U 21. stoljeću se ne može dogoditi da ljudi žive bez osnovnih uvjeta”, tvrdi zamjenik načelnika.
Dijete mješovitog braka
Kako razgovor teče, tako dolazimo do njegove roditeljske kuće, svega nekoliko metara dalje od ceste koja vodi prema kanalu i hidroelektrani.
Njegova životna priča vuče paralele s razvojem romskog naselja – kako se sam trudio za vlastiti život, za napredovanje, za budućnost, tako se i u njegovoj generaciji razvijala svijest kako će jedino sami moći poboljšati svoju životnu sredinu.
Upravo u svojoj generaciji Vuk vidi ljude koji će uskoro početi raditi velike promjene u svojoj okolini, koji će promijeniti način razmišljanja svojih sumještana, a time i sam život u naselju na bolje.
Naš sugovornik, Krunoslav Vuk, ima 47 godina i dijete je iz mješovitog braka. Njegov otac porijeklom je iz Zagorja, a trebao se zarediti za svećenika. Još mu je malo nedostajalo do “mlade meše”, a onda se oženio Romkinjom – njegovi mu roditelji to nikada nisu oprostili. Preselili su se u romsko naselje u Orehovici, a otac je radio kao zavarivač, iako je imao završena dva fakulteta.
S druge strane pak majka je bila, kako naš sugovornik kaže, nepismena. “Naučili smo je potpisati se – to je jedino znala jer je imala dva završena razreda osnovne škole.
Mislim da je upravo ta činjenica utjecala na moje daljnje obrazovanje. U osnovnoj sam imao pretežito četvorke i volio sam školu. No nekako su me roditelji propustili upisati u srednju pa sam počeo raditi s 12 godina.
Prvo kao nadničar, kao i brojni moji vršnjaci, a onda sam preko pučkog učilišta završio kvalifikaciju za kuhara i tesara. Bilo mi je važno napredovati, obrazovati se, zaposliti se, raditi i privređivati. Naučio sam njemački i engleski.
Nakon nekog vremena otišao sam raditi u Austriju kao osobni njegovatelj, a prije izbora 2025. sam se vratio i kandidirao za zamjenika načelnika. Sada profesionalno obavljam tu funkciju, ali nisam početnik – prije odlaska u Austriju, 12 sam godina bio predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Općine Orehovica te neko vrijeme vijećnik u Općinskom vijeću”, ispričao nam je svoju životnu priču Vuk.
Grof Feštetić i romsko dijete
Nakon par koraka, iza ugla, dolazimo i do starog, izvornog dijela romskog naselja. Od te se “jezgre” razgranalo cijelo naselje, a Vuk nam priča legendu o postanku romskog naselja kod Orehovice.
“Pripala mi je čast, kada su se formirale 2012. godine ulice u Orehovici, da budem u odboru za imenovanje ulica. Najstariji dio Orehovice nazvali smo Ulica grofa Feštetića. Zapisano je, naime, u jednom muzeju u Budimpešti da je grof Juraj Feštetić u 19. stoljeću ovdje imao posjede, a preko ceste u onome šumarku (pokazuje na šumarak uz kanal, op.a.), živjelo je nekoliko Roma u dvije kolibe. Oni su bili Feštetićevi konjušari i brinuli se za grofove posjede.
Priča se kako je Juraj silno želio sina, no njegova žena je rađala djevojčice pa su posvojili jednog romskog dječaka, upravo iz jedne od obitelji koja mu se brinula za posjed kod Orehovice. Dječak je, kada je narastao i saznao da je posvojen te da je romskog porijekla, Romima iz šumarka dozvolio da na posjedu osnuju svoje naselje. Tako je i bilo.
Od dvije kolibe prije 200 godina, danas imamo naselje od 160 kuća i 1100 stanovnika, a u ovoj je ulici sve krenulo.”
Legenda nas neodoljivo podsjeća na onu iz Pribislavca, o Eugenu Feštetiću koji je neizmjerno volio romsku glazbu, romske violine i gitare te za kojeg se zbog toga pričalo da bi mogao biti romskog porijekla. Samo što je u toj legendi Eugen porijeklom iz romskog naselja kod Pribislavca.
Obrazovanje je ključ
Krećemo dalje, uskom Omladinskom ulicom, i raspitujemo se o mladim Romima – što ih “žulja”, a čime su zadovoljni.
“Volio bih da mladi u većem broju završavaju srednjoškolsko obrazovanje. Situacija jest bolja, no trebamo raditi na tome da se što više mladih Roma obrazuje – to je ključ svega.
Obrazovanje otvara vrata zapošljavanju i financijskoj samostalnosti. Poboljšala se i situacija s ranim stupanjem u brak. Većinom djevojke sada čekaju da završe srednju školu – ili se nakon završetka školovanja udaju ili pak idu dalje razvijati karijeru.
Postoje i dalje maloljetničke trudnoće i brakovi, no ta strana naše tradicije ubrzano nestaje. To je ostatak još iz vremena kada se Romima žurilo živjeti jer su rano umirali. Trebalo je ugurati cijeli život – brak, posao, djecu, unuke – u nekih 40 godina života”, priča nam Vuk i otkriva nam u šali kako su on i supruga Slađana, za romsku zajednicu netipično, dosta kasno počeli imati djecu, tek s 20 godina.
“Moja najstarija kći ima 27 godina, sljedeća po redu 24, najmlađa kći 19, a najmlađe dijete, sin – on ima 12 godina. Sve su kćeri završile srednju školu, svaka ima svoju obitelj, ne žive u romskom naselju, dvije žive vani… imaju svoje živote. A ja pak imam troje unučadi, s time da je najstariji unuk star devet godina.”
Pod povećalom
Njegove kćeri, kao i brojni stanovnici romskog naselja, odlučile su sreću i posao pronaći van granica Hrvatske.
“Nije tajna da brojni naši Romi rade vani. Vani su jako cijenjeni radnici. No tu dolazimo do paradoksa – oni si sada mogu priuštiti kuće i automobile, a pojedinci iz većinskog stanovništva u Međimurju odmah ih zbog toga povezuju s kriminalom. A da su ostali doma, ne bi mogli naći posao, morali bi živjeti na socijali pa bi bili odmah stigmatizirani kao nevaljaši.
Romi u Hrvatskoj moraju dvostruko više raditi i dokazivati se većinskom stanovništvu jer smo konstantno pod povećalom. Gleda se na svaki naš korak i svaku našu grešku. Uspjeh se ne hvali, no greške se strogo kažnjavaju i ističu”, direktan je Vuk.
No je li onda takva i njegova suradnja s Općinom? “Suradnja bi mogla biti bolja, no na dobrim smo temeljima.
Osim legalizacije, naše naselje ima jednu veliku potrebu – društveni dom. Od svih naselja u Općini Orehovica, mi imamo najviše stanovnika, a nemamo društveni dom, dok naselja s manje stanovnika imaju.
Svjestan sam toga da Općina financijski to ne može poduprijeti i čekamo državne ili europske javne pozive ili natječaje, no zemljište nam Općina može darovati.
Na kraju krajeva, ovo zemljište, gdje je igralište i nogometni teren, kupljeno je za potrebe Roma – a potreba Roma u Orehovici je društveni dom”, zaključuje naš razgovor i šetnju Krunoslav Vuk.
