Dok zima vlada, Branko Lovrinović iz Donje Dubrave duge večeri pretvara u stvaranje makete samostana iz rodnog kraja
Kad zima utiša dvorišta i vrtove, a dani se skrate na tek nekoliko sati svjetla, mnogi traže način kako ispuniti vrijeme. Donja Dubrava ima svog majstora koji tada – stvara.
Branko Lovrinović duge zimske večeri krati radom koji traži mirnu ruku i strpljenje. Iz njegovih ruku nastaju predmeti za prijatelje i obitelj, predmeti od drveta, epoksi smole, ali i – šibica. Upravo su šibice bile temelj projekta koji ga je stajao puna četiri mjeseca.
Četiri mjeseca preciznosti
Maketa franjevačkog samostana u Gučoj Gori, mjestu pokraj Travnika u Bosni i Hercegovini iz kojeg Branko potječe, nije nastala preko noći. Svaka linija, svaka vrata i svaki prozor složeni su pažljivo, šibicu po šibicu.
“Svake večeri odvojio bih po tri sata za izradu makete samostana iz mog rodnog mjesta. A kada je sve bilo gotovo, moja supruga Sandra dala je ‘točku na i’, odnosno ukrasila je detalje. Ipak se ona bavi dizajnom i spretnija je u tome od mene”, govori Branko.
U obiteljski projekt posredno su se uključili i sin Luka te kći Sonja. Njihove su kritike, kaže kroz smijeh, bile konstruktivne – gdje što treba popraviti, koju šibicu pomaknuti, što doraditi.
Nostalgija kao pokretač
Maketama se Branko Lovrinović bavi od malih nogu. Nekada je makete izrađivao s prijateljem, koji je danas, nažalost, pokojni, a upravo je nostalgija bila okidač da se upusti u izradu samostana iz rodnog kraja. Nije to samo građevina od šibica – to je uspomena, povratak korijenima i tihim razgovorima iz prošlosti.
Ono što oduševljava nije samo preciznost, nego upornost. Četiri mjeseca rada, tri sata svake večeri – samo volja i koncentracija.
Kad je maketa konačno bila gotova, pred obitelji je stajao minijaturni samostan – podignut u dnevnoj sobi, ali srcem vezan uz Guču Goru.
