Rijetki zna ju priču o zaboravljenoj Sratki!
Međimurje je nekada sasvim drukčije izgledalo, prije svega donje. Bilo je velika močvara, prošarana riječnim rukavcima…
Donji Pustakovec, naselje Općine Donji Kraljevec, većina će zasigurno prije povezati s rijekom Murom, nego li s Dravom. Je li tomu doista tako? Kako je Međimurje izgledalo davnih dana i koji je vodotok presjecao Donji Pustakovec?
Mnogo o tome zna mještanin Valent Barić. Izučio je za automehaničara te je većinu radnoga vijeka brinuo za mehanizaciju na poljoprivrednom dobru u Hodošanu. Rođen je 1939. godine, na obalama vodotoka koji se zvao Sratka. Kanal koji se još nalazi tamo i dalje se zove Sratka. Uglavnom je suh i rijetki znaju njegovu priču.
– Kroz naš grunt išla je stara Sratka, vijugala je. Vode je bilo stalno. Kad su došli Švabe, radio-stanicu su smjestili pod lipu, u hladovinu. Nas djecu su počastili grahom. Uz Sratku su imali bolnicu, u njoj su prali veš i zavoje, a mi smo na Sratki slagali “meline od kurzija i škrakica”. Bila je od životne važnosti, i za vatrogasce i za domaćinstva. Kada bi došla velika suša, bilo bi zlo, rijetki su imali pravi zdenac, stoga su kopali kanal da prodube Sratku i dopru do podzemne vode – ispričao nam je gospodin Barić.
Stojimo na mjestu gdje državna cesta prelazi preko Sratke. Točnije, uzvodno do izlaza iz sela je zacijevljena. Danas na tome mjestu ne stoji ni tabla s imenom, gotovo je zaboravljena. Gospodin Barić kaže kako je ovdje stajao jedini tadašnji zidani most.
– Zimi je Sratka bila do kupole mosta, toliko je visoka bila, teklo je preko puta. Pogledajte bolje cijelo ovo područje oko društvenoga doma. Vidi se da je riječ o jednom jako velikom koritu. S obje njegove strane je brijeg; ja sam rođen na onom lijevom, na obali – nastavlja.
Prava priča tek počinje. Danas ćete na kartama kao početak Sratke vidjeti jedino tu lokaciju usred Donjeg Pustakovca; uzvodno je nema, no nije ona tu nastajala.
– Sratka je dolazila sve od Svetoga Križa i Šandorovca. Riječ je o starom dravskom koritu! Ne mogu tvrditi je li to bio samo rukavac ili u nekom trenu čak i glavno korito, no Međimurje je nekada sasvim drukčije izgledalo, prije svega donje. Bilo je jedna velika močvara, prošarana riječnim rukavcima. Za vrijeme poplava bi iz Drave do nas došlo obilje ribe. Kada bi se voda povukla, posljednje bi ostale štuke – prisjeća se još.
Vidljivi tragovi
Potom se, nakon rata, Sratka iz raznih razloga počela povlačiti prema desnom rubu korita u D. Pustakovcu, gdje je i danas. Postoje priče i kako je pedesetih godina prošloga stoljeća, u posljednjim danima svoje “slave”, poplavila sjeverni dio Čehovca.
Gospodin Barić uputio nas je na prijelaz preko autoceste (onaj sporedni), između Sv. Križa i Male Subotice. I doista, s njega se, u šumarku, također vidi korito. Kaže da je to to i da je i groblje u Orehovici s razlogom na brijegu. A odakle je točno počinjala, to je teško reći.
– Od nas je tekla prema Hodošanu i Goričanu, ulijevala se u Trnavu malo prije Črnog mosta. Tamo je bila brana zbog povrata Mure za visokih voda. Danas ona dođe do Črnog mosta, ali se ne ulije već južno od “benta” ide u smjeru Kotoribe – sve zna gospodin Barić. Inače, udaljenost između centra D. Pustakovca i najbliže dravske kote danas iznosi šest, a najbliže murske kote devet kilometara.
Marijan zna!
Čuli smo se potom i s našim dugogodišnjim novinarom Marijanom Belčićem, najelegantnijim brkom i enciklopedijom staroga Međimurja. Upravo nas je on svojevremeno zagrijao za priču o Sratki, kao “četvrtoj međimurskoj rijeci”; treća bi bila Trnava.
– Stvarno sam rekao četvrta rijeka? Dobro, ajde… Ali ima nešto u tome! Inače, sratke su bile brojne, to je u biti naziv za rukavce, bereke u Sivici, Gardinovcu, Dekanovcu… U tim su barama namakali konoplju. A što se tiče ove, Sratke, da, deda iz Ivanovca mi je pričao kako je teklo od Preloga. Pamtio je vidre, a one nisu u maloj vodi. Vjerojatno je riječ bila o toj Sratki. Ostatak korita vidljiv je kod ulaza na autocestu. Uzvodno se pojavljivala u visini Vularije, ili još dalje. Po starim pričama tekla je iz Drave u Muru, tako da stoji teza kako je to u D. Pustakovcu bila dravska voda. Kum iz Hodošana pričao mi je kako su se njome spuštali u koritima – sve zna i agilni umirovljenik Belčić!
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3695
