Na potencijalno dubioznu praksu jednog trgovačkog lanca upozorio nas je, došavši u našu redakciju, čitatelj Miljenko Mađarić iz Vratišinca
On je 27. siječnja kupovao tekućinu za pranje vjetrobranskih stakala relativno poznatog brenda. Kako navodi, na letku kojim se reklamira navedeni lanac istaknuta je cijena 3,99, dok mu je na blagajni naplaćeno 5,39 eura.
– U trgovini mi je rečeno da ne sudjeluju u navedenoj akciji, da je to samo za članice jedne trgovačke grupe. Nisam pravio probleme s obzirom na to da se radi o manjem iznosu, no uvečer sam kod kuće na internetu provjerio, ispalo je da je i njihova trgovina članica te grupe.
Na kraju kataloga, dakako, u sitnom je tisku u napomeni navedeno da ponuda vrijedi u „određenim prodajnim mjestima” i „do isteka zaliha”. Zalihe su imali, dakle, radi se o tome da na njihovoj internetskoj stranici treba provjeriti koja trgovina točno sudjeluje u akciji s kojim proizvodom.
Recite mi, koji umirovljenik kada dobije katalog ide prvo provjeriti vrijedi li to za Vratišinec ili neko drugo mjesto? – pita se naš sugovornik. Dodaje da u Vratišincu, primjerice, nijedna trgovina nije sudjelovala u akciji.
– Koja je onda uopće svrha podjele tih letaka ili kataloga? Realno, u seoske trgovine odlaze stariji ljudi koji ne putuju u Čakovec svakoga dana niti se služe internetom. Ne može li se napisati na sam letak koje trgovine sudjeluju? – ogorčen je Mađarić dok nam pokazuje letak i račun na kojima se cijene ne slažu.
„Kaj pak ne čitate?”
Doista, postavlja se pitanje koja je istinska namjena kataloga ako nije ukazivanje potencijalnim mušterijama na proizvode koje realno mogu naći „na akciji”. Mnogobrojni kupci, osobito stariji, vjerojatno ne pogledaju sve napomene, već vjeruju da su istaknuti proizvodi jeftiniji od prvotne cijene.
Većina njih na kraju, kada ispadne da nisu, samo odmahne rukom s obzirom na to kako se radi o „par eura”, no pomnožimo to brojem proizvoda i brojem kupaca pa dolazimo do lijepog iznosa. Isto bi tako bilo lijepo i da postoji „određeni” odnos povjerenja među kupcima i trgovcima općenito, pa i u Hrvatskoj.
Najlakše je „prebaciti lopticu” na kupce, kako često u ovakvim slučajevima imamo prilike čitati u raznim komentarima: „Sam si si krif, kaj pak ne čitaš!”
*Preuzeto iz lista Međimrje, br. 3693
