Incident na prijevoju Dyatlov i danas zbunjuje svijet. Tragična ekspedicija, teorije zavjere i službeni zaključci bez konačne istine.
Incident na prijevoju Dyatlov jedan je od najpoznatijih i najintrigantnijih neriješenih misterija 20. stoljeća. U noći s 1. na 2. veljače 1959. godine devet sovjetskih planinara izgubilo je život na sjevernom Uralu, na padinama planine Kholat Syakhl, u okolnostima koje ni danas nemaju jednoznačno objašnjenje.
Kako je započela ekspedicija
Planinarska skupina stigla je vlakom u Ivdel u ranim jutarnjim satima 25. siječnja 1959. godine. Iz Ivdelja su kamionom nastavili put prema Vizhai, posljednjem naseljenom mjestu na sjeveru. Već tada ekspedicija je ušla u područje surovih zimskih uvjeta i potpune izolacije.
Dana 27. siječnja započeli su pješačenje prema planini Otorten. Dan kasnije, 28. siječnja, jedan član skupine, Yuri Yudin, zbog ozbiljnih zdravstvenih problema bio je prisiljen vratiti se. Preostalih devet planinara nastavilo je put.
Zahvaljujući dnevnicima i fotoaparatima pronađenima kasnije, rekonstruiran je gotovo cijeli tijek ekspedicije. Dana 31. siječnja stigli su do ruba visoravni, ostavili višak opreme u šumi i nastavili prema prijevoju. Zbog snježne oluje i slabe vidljivosti skrenuli su prema planini Kholat Syakhl, gdje su odlučili podići šator na otvorenoj padini.
Te noći planinari su noževima izrezali otvor na šatoru – iznutra – i napustili ga gotovo bez odjeće, pri temperaturama do −40 °C. Što ih je natjeralo na takvu odluku, ostalo je nepoznato.
Potraga i jeziva otkrića
Dogovor je bio da Dyatlov po povratku pošalje telegram sportskom klubu, najkasnije do 12. veljače. Kako se to nije dogodilo, a kašnjenje se produžilo, 20. veljače rodbina je zatražila potragu. U akciju su se uključili studenti, profesori, vojska i policija.
Dana 26. veljače pronađen je napušten i oštećen šator na padinama Kholat Syakhla. Bio je napola zatrpan snijegom, prerezan iznutra, a u njemu su ostali osobni predmeti, odjeća i obuća. Devet tragova stopala – neki bosih, neki u čarapama ili s jednom cipelom – vodilo je prema šumi, 1,5 kilometara dalje.
Na rubu šume, ispod velikog sibirskog bora, pronađeni su prvi tragovi vatre i tijela Georgiy Krivonishenko i Yuri Doroshenko, gotovo goli i bez obuće. Između bora i šatora pronađena su još tri tijela – Igora Dyatlova, Zinaida Kolmogorova i Rustem Slobodin – u položajima koji sugeriraju pokušaj povratka prema kampu.
Preostala četiri tijela pronađena su tek 4. svibnja, pod četiri metra snijega u jaruzi, dublje u šumi. Neki su bili bolje odjeveni, a vidljivo je da su koristili odjeću preminulih članova skupine. Kod Lyudmila Dubinina zabilježene su posebno potresne pojedinosti.
Trojica planinara imala su teške unutarnje ozljede – frakture prsnog koša i lubanje – usporedive s posljedicama prometne nesreće, ali bez vanjskih tragova nasilja. Četvero pronađenih tek mjesecima kasnije s teškim oštećenjima mekih tkiva lica: nedostajali su oči, jezik i dijelovi lica. Službeno objašnjenje glasilo je da su ta oštećenja nastala nakon smrti, djelovanjem vode i prirodnih procesa.
Teorije zavjere i tajanstvene sile
Upravo zbog niza nelogičnosti – prerezanog šatora, napuštanja kampa bez odjeće, neobičnih ozljeda i dugogodišnje tajnosti dokumenata – slučaj Dyatlov vrlo brzo prerasta u plodno tlo za teorije zavjere.
Jedna od najraširenijih odnosi se na tajna vojna testiranja. Svjedočanstva o neobičnim narančastim svjetlima viđenima na nebu u noći tragedije i u danima nakon nje potaknula su sumnje da se u tom području testiralo oružje ili raketni sustavi. Pristalice ove teorije tvrde da bi zračne eksplozije mogle objasniti teške unutarnje ozljede bez vanjskih rana, kao i nagli bijeg iz šatora.
Dodatnu sumnju izazvali su tragovi radijacije pronađeni na dijelu odjeće stradalih. Iako službene istrage tvrde da razina zračenja nije bila smrtonosna, činjenica da se uopće pojavila u kontekstu planinarske ekspedicije i dalje potiče pitanja o mogućem vojnom ili industrijskom incidentu.
Druga teorija govori o infrazvuku, nečujnim niskofrekventnim zvučnim valovima koje može proizvesti snažan vjetar u planinskim prijevojima. Prema toj hipotezi, infrazvuk može kod ljudi izazvati snažnu tjeskobu, dezorijentaciju i panične reakcije, što bi moglo objasniti zašto su planinari instinktivno pobjegli iz šatora bez racionalnog razmišljanja.
Spominju se i katabatski vjetrovi, rijetke, ali izuzetno snažne zračne struje koje se mogu pojaviti iznenada. Takvi vjetrovi mogli su učiniti boravak u šatoru nemogućim, stvarajući dojam neposredne životne opasnosti, ali bez klasičnih znakova panike u tragovima stopala.
U najekstremnijim teorijama pojavljuju se čak i nagađanja o nepoznatim bićima, tajnim agentima ili zataškavanju državnih struktura. Iako za takve tvrdnje ne postoje čvrsti dokazi, njihova popularnost pokazuje koliko je ovaj slučaj ostavio prostora za sumnju i spekulacije.
Službeni odgovor
Ruske vlasti ponovno su otvorile slučaj 2019. godine te zaključile da je najvjerojatniji uzrok tragedije bila tzv. pločasta lavina u kombinaciji s ekstremnim vremenskim uvjetima. Znanstveni modeli iz 2021. godine pokazali su da je takav scenarij moguć.
Ipak, unatoč svim teorijama zavjere, većina suvremenih istraživača danas smatra da se tragedija na Dyatlovu može objasniti nizom nesretnih okolnosti, pogrešnih procjena i nemilosrdnom snagom prirode. U takvim uvjetima čak i iskusni planinari mogu donijeti odluke koje se kasnije čine nelogičnima.
Možda najveća tajna prijevoja Dyatlov nije u nadnaravnim silama, već u činjenici koliko je priroda, u određenim trenucima, jača od ljudskog znanja, iskustva i hrabrosti.
