Posjetili smo Galeriju Horvat u sklopu Dana dobravske baštine - dočekao nas je svestrani domaćin, Zoran Horvat
U subotu, 31. siječnja 2026. godine, Donja Dubrava ponovno je pokazala koliko cijeni vlastitu kulturnu nit. KUD „Seljačka sloga“, Galerija Horvat i Odbor za kulturu i manifestacije organizirali su Dan dobravske baštine, događaj koji je mještane i goste poveo kroz prostorije KUD-a, općinsku vijećnicu u Domu kulture „Zalan“ te Galeriju Horvat – najmlađe, ali sve prepoznatljivije umjetničko mjesto u mjestu.
Šetnja kroz prostore kulture
Od 18 do 21 sat posjetitelji su mogli slobodno razgledati kulturne punktove Donje Dubrave. U prostorijama KUD-a „Seljačka sloga“ i općinskoj vijećnici oživjela je dramska i društvena dimenzija baštine, dok je Galerija Horvat ponudila slikarski segment večeri.
Ondje je goste osobno dočekao domaćin Zoran Horvat s obitelji, vodeći ih kroz izložene radove i razgovore o umjetnosti.
Galerija Horvat otvorena je 2025. godine, a u njoj Horvat kontinuirano izlaže vlastita djela. Posjetitelji su kroz neformalni razgovor imali priliku upoznati autora, motive koji ga vode te priče koje se kriju iza svakog platna.
Od mikrofona do platna
Likovni dio večeri dodatno je obogatila Janja Kovač, viša kustosica Muzeja Međimurja Čakovec i rođena Dobravčica, koja je predstavila kratki pregled likovne i kulturne scene Donje Dubrave. Dolaskom do 2025. godine posebno je istaknula otvaranje prve galerije u mjestu – upravo Galerije Zorana Horvata.
Zoran Horvat rođen je 30. travnja 1970. u Čakovcu, školovao se za elektrotehničara i do danas radi u struci, no umjetnost ga prati cijeli život. Mnogi ga pamte kao člana benda Duo Romantik, no 2015. godine mikrofon mijenja kistom i započinje ozbiljnije slikarsko razdoblje. Prve radove izrađivao je tehnikom spreja, samouko, inspiriran prizorom s ljetovanja. U samo dva mjeseca nastale su 24 slike.
Prvo javno predstavljanje imao je 2016. godine – neobično i gotovo performativno. U napuštenoj privatnoj kući u središtu Donje Dubrave postavio je radove i otvorio vrata posjetiteljima nakon jutarnje mise na proštenje. Autor nije bio potpisan, a Horvat je stajao među ljudima ne otkrivajući da su djela njegova. Bio je to, kako ga mnogi danas nazivaju, njegov „izlazak iz slikarskog ormara“.
Profesor koji je promijenio smjer
Prekretnicu u njegovu radu donio je susret s profesorom Antunom Horvatom – profesorom Tončekom. Upravo njegov poticaj naveo je Zorana da prijeđe na ulje na platnu. Već 2017. godine izlagao je u Rovinju, na otvorenoj uličnoj izložbi koja mu je donijela vidljivost i prvo službeno navođenje imena u programskoj knjižici. Uz ulje, akril ostaje tehnika kojoj se najčešće vraća.
Svoje slike tematski dijeli na „istinite“ i „neistinite“. Istinite su one koje prikazuju prizore koje je osobno doživio – Dravu, stare građevine Čakovca ili dubrovačke pejzaže. Neistinite su plod mašte, prizori planina i prostora koje nikada nije posjetio, ali ih osjeća i zamišlja. Njegove radove obilježavaju snažan kolorizam, široka paleta boja i reljefnost, često ostvarena i na neuobičajenim podlogama poput jute. Skice ne radi – slika izravno, brzo i intuitivno.
Iako je većinom figurativan, s vremenom razvija sklonost apstrakciji s prepoznatljivim elementima. Bez formalnog umjetničkog obrazovanja znanje gradi praksom, a njegov proces obilježavaju faze intenzivnog stvaranja i razdoblja mirovanja koja mogu trajati mjesecima. Upravo ta sloboda, kako ističe, proizlazi iz činjenice da nije vezan narudžbama ni galerijskim rokovima.
Galerija kao osobni prostor
Do danas je naslikao više od 200 djela. Manji dio izložen je u Galeriji Horvat, dok su mnoge slike u privatnim kolekcijama u Hrvatskoj, ali i inozemstvu, uključujući Ameriku. Najveću izložbu imao je 2022. godine u Muzeju Grada Ludbrega, u dvorcu Batthyány, a tri godine kasnije ostvario je dugogodišnju želju – vlastiti reprezentativni izložbeni prostor.
Galeriju je otvorio u travnju 2025. godine, mjesecu koji, kako kaže, obilježava njegov život. U njezinu uređenju sudjelovali su obitelj, prijatelji i susjedi, pretvarajući osobni san u zajednički projekt.
Slika koja stoji u središtu galerije, velika gotovo poput umjetnika, rađena je na jutinom platnu, a apstraktno prikazuje ušće Mure u Dravu – motiv koji fascinira dobravskog umjetnika.
Najviše nas se pak dojmilo kada je Horvat opisivao svoj umjetnički proces na primjeru triju slika – od prve slike tamnice u tamnim tonovima koja ga je toliko prestrašila da ju je morao prebrisati i na njoj stvoriti drugu sliku – olujno nebo i more, koja mu također nije osjećajno odgovarala pa je i nju je prebrisao – pa do treće slike apstraktne zelene šume u vedrijim bojama. U svakom se čovjeku krije samoća, tamnica, a s tim se osjećajima bori u velikoj oluji da bi na kraju došao do mira, do boje, zelenila i života.
