Treću godinu zaredom mještani i gosti ispunili su Stari farof i Pišpekovu kovačnicu, potvrđujući da lokalna povijest itekako živi
Noć muzeja, jedna od najposjećenijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, održana je ove godine u petak, 30. siječnja. Riječ je o večeri u kojoj muzeji, galerije i kulturne ustanove diljem zemlje besplatno otvaraju svoja vrata, nudeći posjetiteljima drukčiji, neposredniji doživljaj kulture i povijesti.
Velik interes publike ni ove godine nije zaobišao Kotoribu, koja se već treću godinu zaredom uključila u ovu nacionalnu manifestaciju. Posjetiteljima su bila otvorenadva prostora koja na poseban način čuvaju identitet mjesta i sjećanje na neka druga vremena.
Dva mjesta, jedna priča
U vremenu od 18 do 21 sat mogla se razgledati etno zbirka u Starom farofu u Ulici Alojzija Stepinca te Pišpekova kovačnica u Ulici kralja Tomislava. Razgledavanje je bilo više od obične šetnje kroz izložbene prostore – bilo je to druženje, razgovor i povratak u prošlost Kotoribe.
Domaćini večeri bili su Društvo žena Kotoriba u Starom farofu te Vladimir Vugrinčić u Pišpekovoj kovačnici, koji uz Općinu Kotoriba potpisuju organizaciju Noći muzeja u mjestu.
Pišpekova kovačnica – spomenik radu i umijeću
Obnovljena Pišpekova kovačnica otvorena je 2020. godine, a inicijator obnove bio je Vladimir Vugrinčić. Objekt je 2007. darovnim ugovorom Terezije Pišpek prešao u vlasništvo Općine Kotoriba.
Iako je u narodu ostala poznata kao kovačnica, njezin vlasnik Viktor Pišpek zapravo je bio špengler, odnosno limar. Uz kovačke poslove, popravljao je bicikle, izrađivao žljebove i obavljao niz drugih zanatskih djelatnosti. Danas je taj prostor vrijedan spomenik jednom načinu rada i života koji je odavno nestao.
Stari farof – svakodnevica kakva je nekad bila
Etno zbirka smještena u zgradi Starog farofa rezultat je dugogodišnjeg rada i predanosti članica Društva žena Kotoriba. Riječ je o zbirci etnografskih predmeta koji svjedoče o životu kakav je nekad bio – o svakodnevici, radu, ali i posebnim trenucima i običajima.
Predmeti izloženi u farofu pričaju tihe, ali jasne priče o obiteljima, navikama i vremenu u kojem se živjelo sporije, ali s jasnim pravilima i vrijednostima.
