Od početka rujna prošle godine ravnatelj čakovečkoga Centra za odgoj i obrazovanje je Robert Posavec
Na poziciji je zamijenio dugogodišnju ravnateljicu Dragicu Benčik koja je otišla u mirovinu. Početak njegovog mandata „potrefio” se i s preseljenjem Centra u nove prostore u čakovečkom kvartu Martane, tako da su za ustanovu počela neka nova poglavlja na više frontova.
Posavec je u Centru zaposlen već godinama, a karijeru je započeo na poslovima knjižničara. S njim smo razgovarali o „novim počecima”, kao i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.
– Mislim da se krećemo u dobrom smjeru. Jedan od ciljeva moga mandata podizanje je kvalitete svih usluga koje pružamo, od obrazovanja, preko rehabilitacijskih programa do izvannastavnih aktivnosti. Nastojimo dati puno veću autonomiju učiteljima, oni sami kreiraju svaki dio programa za koji je to moguće, kao i vlastite radne prostore. Promijenili smo i izgled godišnjih planova te individualiziranih kurikuluma, mislim da smo već tu uspjeli smanjiti birokratsko opterećenje učitelja za oko 40 posto.
Osim same nastave, provodimo i rehabilitacijske programe za koje smo ove godine uveli jasne protokole: učenici nam na inicijativu roditelja ili razrednika dolaze na procjenu, nakon čega slijede evaluacija i plan terapije – navodi ravnatelj Posavec. Dodaje da su u izvannastavnim aktivnostima učiteljima nastojali dati potpunu slobodu.
– Poticali smo ih da naprave odmak od nastave i rade s djecom, primjerice, na nekom vlastitom hobiju. Tako imamo ritmičku grupu, senzorni vrt, slastičarske grupe, male domare… Pokušavamo na taj način zaokružiti priču jer tek uz potpunu slobodu do izražaja dolazi stručnost. U tijeku je i razdoblje prilagodbe na nove prostore jer smo od rada u tri smjene i na tri – četiri lokacije došli do toga da svi radimo na jednoj lokaciji i u jednoj smjeni. Većina nastavnika ima svoje učionice i kabinete, što im nosi i veću odgovornost.
Funkcionalnost nove zgrade vjerojatno ni ne moram posebno komentirati s obzirom na to da smo iz veoma skučenih prostora došli na lokaciju na kojoj konačno, primjerice, imamo i vlastitu sportsku dvoranu, objašnjava naš sugovornik, pri čemu posebno ističe važnost zajedničkih boravišta, poput manje blagovaonice koja se po potrebi može transformirati u rođendaonicu!
Usluga i građanima
– Orijentirani smo, dakako, na obrazovanje i rehabilitaciju, ali nam je stalo i do toga da naši učenici budu sretni i zadovoljni, da se druže sa svojim vršnjacima. Atrij škole pretvorili smo u učionice na otvorenom; na dvjema površinama zasadili smo šumice, listopadno i zimzeleno drveće poput japanskog javora i raznih četinjača, kako bi klinci mogli promatrati promjene u prirodi u školi. Zasadili smo i više od 700 lukovica poput visibaba i zvončića… Unutarnji i vanjski okoliš škole nastojimo napraviti životnijim.
Drugi važni prostor nam je senzorna soba koja se koristi za senzornu integraciju. Od ove godine provodimo i funkcionalnu procjenu vida. Nakon evaluacije učitelji dobivaju smjernice kako prilagoditi okolinu i materijale za rad s učenicima s potencijalnim oštećenjem vida. Jedini smo sjeverno od Zagreba s obrazovanim kadrom, kabinetom i opremom za takvu procjenu. Razmišljamo i kako se povezati sa zdravstvom jer bismo tu uslugu putem ugovora mogli pružati i ostalim žiteljima Međimurja. Oni koji ju trebaju, naime, sada moraju odlaziti u Mali dom u Zagreb, naglašava ravnatelj, koji se u novoj zgradi čakovečke odgojno-obrazovne ustanove povremeno suočavao i s administrativnim problemima, ali i onima druge, nešto prizemnije vrste.
Nezvani gosti
– Zgrada je nova, prije nekoliko smo mjeseci unutra primijetili miševe pa smo provodili deratizaciju. Zvali smo Bioinstitut, oni su postavili svoje zamke te je problem u međuvremenu riješen. Deratizacije se u svakom slučaju moraju provoditi dvaput godišnje. To je bila jedna od intervencija s kakvima se povremeno moramo nositi. Na ovoj čestici prije Centra bilo je svega, tu se odlagao i otpad, dolazilo je hladnije vrijeme, moguće je i da su se glodavci povukli u prostorije zbog topline – smatra naš sugovornik. Dodajmo i kako su nedavno nabavili novo vozilo zbog kvara minibusa.
– Nakon 54 godine imamo i vlastitu kuhinju, knjižnicu potpuno prilagođenu našim učenicima, koja nije samo „skladište knjiga”, već udomljava mnogobrojne slikovnice i senzorni dio. Naručili smo novi vizualni identitet za školu: logotip, zastavu, grb… Želimo da nam, na primjer, sportski dresovi budu prepoznatljivi. Time se opet vraćamo na nove početke. Dodaje da mu je drago što djeluju u sredini u kojoj ljudi rado pomažu potrebitima te imaju razumijevanja za ustanove kao što je Centar.
– Odlično surađujemo s Muzejom Međimurja s kojim ćemo raditi na opremanju njihove suvenirnice, razvijamo službeni suvenir Grada Čakovca, surađivali smo i sa Zavodom za javno zdravstvo Međimurske županije… Posebno pritom valja istaknuti članove naše Učeničke zadruge „Fijolica” koji izrađuju prekrasne proizvode te ih stavljaju i na tržište. Jedna od najvažnijih stvari za funkcioniranje naše ustanove osigurati je da djelatnici Centra budu zadovoljni i motivirani za rad – za kraj zaključuje Posavec.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3692
