Nakon više od 46 godina rada na Odjelu neurologije, medicinska sestra Ivanka Fodor odlazi u mirovinu iz Županijske bolnice Čakovec, ostavljajući snažan trag.
- srpnja 1979. jedna medicinska sestra započela je svoj profesionalni put u tadašnjem Medicinskom centru Čakovec.
Iako te davne godine vjerojatno nije razmišljala o mirovini, taj dan je ipak stigao. Ivanka ga je dočekala na Odjelu neurologije Županijska bolnica Čakovec u društvu tima u kojem su, ruku na srce, velika većina ljudi mlađa od njezinog ukupnog radnog staža. Svoj radni vijek provela je u cijelosti na Neurologiji, jednom od najtežih odjela u bolnici. Bez obzira na to, od nje se nikada nije moglo čuti žaljenje – svaku smjenu odradila je najbolje što je mogla.
Nakon 46 godina, 6 mjeseci i 10 radnih dana sestra Ivanka odlazi u zasluženu mirovinu.
Reklo bi se da su godine samo broj, no u Ivankinom slučaju to je zaista istinita tvrdnja. Mlada duhom, vrckava i radišna, donosila je u kolektiv mir i povjerenje svojim dugogodišnjim radnim iskustvom te s istim žarom radila svoj posao kao i na početku radnog staža. Valja napomenuti da se Ivanka cijeli radni vijek vozila biciklom na posao, bilo sunce, snijeg ili kiša – u noćnu i dnevnu smjenu.
Teško je izbrojati kolege i pacijente koje je sestra Ivanka dotaknula svih ovih godina, no jedno je sigurno – Ivanka će zauvijek biti „naša“ i pamtit ćemo ju još dugo po kolegijalnosti, smislu za humor, predanosti poslu i mnogobrojnim malim crticama koje se događaju u dugim, 12-satnim smjenama.
I kao što bi naši ljudi rekli „Nidgar kak druga djeca“, prije samog odlaska u mirovinu sestra Ivanka zaželjela je da joj se ne kupuju pokloni, već da se skupi donacija za Marijine obroke – školske obroke za djecu najsiromašnijih zemalja svijeta.
Poklon je ipak kupljen, jer red je red, ali isto tako ispoštovana je Ivankina želja te je skupljena donacija za Marijine obroke.
Kolektiv Neurologije, kao i rukovodstvo bolnice, od Ivanke se oprostio 28. veljače uz puno suza i smijeha te prisjećanje raznih dogodovština. Sve prolazi, ali uspomene ostaju – nakon 46 godina želimo sestri Ivanki mirnu i zdravu mirovinu uz poruku da nas nikada ne zaboravi te da nas ponekad obiđe na svojem legendarnom biciklinu.
