Mirjana Korunić, predsjednica KUU Zasadbreg, pozvala je sve ljude dobre volje na veliki 35. Fašnik u Zasadbregu
Mirjana Korunić vratila nas je u 1992. godinu kad je na prijedlog nekolicine mještana u Zasadbregu organiziran prvi fašnik, a svaka ulica činila je zasebnu grupu.
Samo godinu dana kasnije stigla je ideja o osmišljavanju vlastite, tradicijske maske. Tako je u Turčišću nastala lafra, prva drvena maska u izvedbi Ivana Mihalca.
On je za udrugu napravio preko 20 maski – otad “mukavci” tjeraju zimu po raznim karnevalima diljem Hrvatske, ali i šire.
“Svugdje je veselo. To je baš lijepa tradicija, upoznaju se ljudi iz drugih krajeva, stvaraju se prijateljstva i stječe se jedna vrsta bogatstva”, opisuje nam Mirjana.
Mukavci velikim zvonima stvaraju buku i tjeraju zlo i zimu, a kad se skupi njih pedesetak, vjerujte da se ne čuje ništa drugo osim zvonjave.
Maska je izrađena od sirovog vrbovog drva, nalik je životinji, ima kravlje rogove, gubec i lampu u kojoj su oštri zubi.
Uz masku, maškor oblači i odijelo od umjetnog krzna, oko pojasa ima zvonce, a u rukama drži drveni štap.
U povorci ne moraju biti isključivo članovi udruge, već to mogu biti i entuzijasti. Baš neposredno prije početka našeg razgovora, u prostoriju je ušao mještanin koji je iznajmio svoju masku, tako da može sudjelovati u fašniku.
“Žene u povorci nisu mukavci, već coprnice koje su osnovane 1998. godine. Ideja je došla od pukih priča da su nekad u selu postojale coprnice”, objašnjava nam Mirjana.
Pričalo se da su coprnice u plahtama plesale na križanjima, da je zbog njih treperilo lišće i još puno stvari koje dižu dlake na rukama.
Ivan Munđar, legenda Zasadbrega, pun je znanja i priča o starinskim stvarima, pa ih je tako uputio i u te coprnice.
“Imamo etno kutak gdje čuvamo stare stvari kojima su se nekad služili naši stari. Snimili smo par filmića s njim u kojima je opisivao svaki predmet”, objašnjava nam Mirjana te dodaje da su se snimanja odvijala za vrijeme pandemije.
Snimili su branje kukuruza, čehanje perja, branje grožđa i sve o vinogradu – od rezidbe u proljeće pa do prešanja u jesen.
Još dosta skripti za snimanje leži u polici i čeka na red, kao i puno kadrova koji čekaju montažu.
“Brali smo repu, okretali smo sijeno, sušili smo ga… Ali snimamo i naše koncerte, tako da nešto i ostane iza nas”, govori nam Mirjana.
No, da mi ostanemo na maškarama, velika je stvar da KUU Zasadbreg ide na desetak fašnika!
“Jako smo angažirani, rasprodani, stalno nas se zove i to na sve strane. Ove godine idemo u Petrijanec, Cesticu, Čakovec, Novo selo na Dravi, Markovce, čak smo trebali ići i u Sinj!”
Subota, 31. siječnja, rezervirana je za 35. fašnik u Zasadbregu, a dolazi čak 11 grupa. Dakako, došlo bi ih i više, ali ograničenje je u broju mjesta u dvorani.
Kako Mirjana kaže, zbog toga je njihova fešta poput obiteljske. Em se neka društva vraćaju, em bi neki htjeli biti pozvani.
Dvjestotinjak ljudi će se okupiti na igralištu u Zasadbregu, krenuti u povorka u 16h do crkve, okrenuti se i vratiti na igralište.
Nakon čitanja presude, spaljuju fašnika i zabava do dugo u noć uz živu muziku može početi!
Svi koji će sudjelovati u tomboli, imaju velike šanse osvojiti vrijedne nagrade – glavna je sušilica, ali ima tu i vikend izleta, stol i još štošta zanimljivog. Prošle godine je glavna nagrada bila motorna pila!
Organizirati takvu vrstu druženja i tombole iziskuje velike sposobnosti, kao i financije. Općina im tu, govori nam Mirjana, puno pomaže.
“Uvijek imaju sluha za naše potrebe, bilo što da molim, uvijek dobijemo. Ali i puno radimo – prošle smo godine imali 60 nastupa! Da ne govorim koliko je to proba. Rekla bih da je svaki drugi dan bio netko u ovim prostorijama. Tu smo skoro kao doma”, govori nam Mirjana.
KUU Zasadbreg broji 60 aktivnih članova, a čak ih je 130 platilo članarinu prošle godine. Oni su podupiraći članovi. Takvom brojkom ljudi treba znati upravljati.
“Osjećam da sam izmorena i da sam dala sve od sebe. Puno je tu obaveza, od projekata, računa, odlaska na banku i još puno stvari koje ljudi ne vide na van”, objašnjava nam Mirjana.
Ipak, najveće bogatstvo je vidjeti kako mladi odrastaju u udruzi i ponosno žive međimursku tradiciju.
“Ove cure su bile curice kad su došle u udrugu! A sad je jedna od njih voditeljica folklorne skupine. Po tome vidiš da ništa nije bilo uzalud – ima potencijala, ima rezultata”, iskreno će Mirjana.
