Jeste li se ikada začudili zbog nečijeg nadimka i zapitali se odakle im? Ili ste čuli potpuno drugačiji naziv za dio sela ili grada ili pak ulice? Upoznali ste osobu s vrlo neobičnim i zanimljivim imenom i pitate se što ono znači?
U našoj rubrici “Priče iza imena” donosimo vam zanimljive crtice o međimurskim imenima, nadimcima i neobičnim nazivima. Otkrivamo skrivene tajne i zanimljive anegdote iza imena te ulazimo u srž humora, razmišljanja i filozofiranja običnih Međimuraca.
Crna Gora u Donjem Vidovcu
Nedaleko nekadašnjeg kultnog mjesta za izlaske u donjem dijelu Međimurja, danas praznog diskača “Car” u Donjem Vidovcu, nalazi se Ulica maršala Tita – ravna, široka, puna šarenih kuća, ali i priča o tome kako se nekada radilo, gradilo i živjelo.
Ova je ulica među starijim generacijama Vidovčana poznatija pod nadimkom Crna Gora, ali ne zato što su je naselili Crnogorci ili su pak njezini stanovnici radili u Crnoj Gori. Pojava Crne Gore u Donjem Vidovcu povezana je sa, kako dvije različite priče kažu, spuštenim roletama!
Društvene promjene
Prva priča, koju smo čuli od stanovnika Donjeg Vidovca, objašnjava kako su se 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća u Ulici maršala Tita gradile kuće i doseljavale mlade obitelji.
Za razliku od prijašnjih generacija stanovnika naselja, koji su se pretežito bavili poljoprivredom, mladi su stanari Ul. maršala Tita radili u brojnim tvornicama i pogonima diljem donjega kraja, poput MTČ-a i Međimurjepleta (jedna od zgrada Međimurjepleta je nekoliko metara dalje od spomenute ulice).
Radilo se u smjenama, a jutarnja je smjena trajala od 6 do 14 sati, kao i danas u nekim tvornicama. Tada se dogodila još jedna promjena – u tvornicama su se pojačano počele zapošljavati žene, dakle one koje su donedavno skrbile za kuću od ranog jutra.
Ujutro se više nije moglo provjetravati kuću, dizati rolete da uđe koji tračak sunca – kućanice su sada postale radnice, a rolete su se dizale tek kada bi se stiglo kući… nakon 14 sati.
Starijim je stanovnicima bilo zabavno vidjeti spuštene rolete na gotovo svakoj kući. “U toj ulici sigurno žive Crnogorci”, izjavio je netko, misleći pritom na stereotip koji se veže uz stanovnike brdovite zemlje koja graniči s jugom Hrvatske. Navodno Crnogorci vole dugo spavati, a rolete dižu kada se probude – u kasno popodne. I tako je, barem što se prve priče tiče, Ulica maršala Tita preimenovana u Crnu Goru.
Gospon plebanuš
Druga priča vezana za nadimak ulice govori o “gosponu plebanušu, ki su s križecom hodali”, no u Ulici maršala Tita ga u prijepodnevnim satima rijetko tko mogao dočekati pred kućom i uvesti u svoj dom zbog blagoslova – svi su bili na poslu, a rolete bi bile spuštene na gotovo svakoj kući.
Tako je svećenik u šali ulicu prozvao Crnom Gorom i zaključio da bi bilo najbolje njezine stanovnike blagosloviti u popodnevnim terminima, kad se probude i dignu rolete.
Bilo da je nadimak ulici dao svećenik ili pak koji zafrkant iz starije generacije vidovskih poljoprivrednika, anegdote su zanimljive i vrijedne prepričavanja. Radi se, ipak, o našem međimurskom smislu za humor.
Načelnica iz Crne Gore
Istog je mišljenja i načelnica Općine Donji Vidovec, Bojana Petrić. Ona je, naime, i sama stanarka Crne Gore, a u djetinjstvu su je pak i djeca i odrasli zadirkivali da je prava Crnogorka. Voljela je dugo spavati, a na granici Crne Gore i Albanije teče jedna rijeka koja nosi isto ime kao i donjovidovska načelnica – Bojana.
Čuvate zanimljivu priču koja se krije iza vašeg imena ili nadimka? Čuli ste odličnu priču iza naziva mjesta, ulice ili dijela naselja u kojem živite? Javite nam se na info@emedjimurje.hr, voljeli bismo pisati o vašoj priči iza imena.
