Promocija knjige Ti Pando znaš autorice Lidije Jurak donijela je snažne emocije, osobnu ispovijest i poruku nade koja je dirnula sve prisutne
Lidija Jurak, rođena Vukovarka, u dvorani Riznice Međimurja je na simboličan datum – 15. siječnja – predstavila svoju knjigu Ti, Pando, znaš, ispovjednu prozu kojom progovara o vlastitom suočavanju s ratom i njegovim teškim posljedicama koje je proživjela kao petogodišnjakinja u svom rodnom gradu.
Autorica već 15 godina živi u Čakovcu, gdje je i predstavila svoje djelo, odabravši datum spomendana posvećenog međunarodnom priznanju Republike Hrvatske i mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja. Pred brojnom publikom govorila je o motivaciji koja ju je odvela do suočavanja s vlastitim emocijama te ponovnog proživljavanja teških kušnji, kako bi ostalo ovo svjedočanstvo o ratu u zrcalu dječjih očiju.
Kako je autorica sama istaknula, potrebna je snaga da se nose „sjene prošlosti, dok se nad horizontom ponovo gomilaju oluje“.
„Pisanje mi otvara put do hrabrosti da ne ostanem vječno zarobljena u zaleđenom vremenu. Vjera mi osvjetljava taj put, poput svjetionika u noći. Iznova otkrivam koliko je važno vjerovati – u Boga, u sebe, u ljude koji ostaju uz tebe kada sve drugo utihne“, istaknula je Lidija Jurak, zahvalivši svima koji su podržali tiskanje njezina djela.
Ivan Pranjić, prof., pročitao je ulomke iz knjige, a o karakteristikama i slojevitosti teksta govorila je urednica izdanja Vera Zelinac.
Župan Međimurske županije Matija Posavec naglasio je da svaki autentični pisani trag poput ovoga ostaje u budućnosti dragocjen svjedok vremena osobito kada nosi duboku poruku:
„Ova knjiga je više od još jednog pisanog svjedočanstva, ona je životna priča koju nije lako ispričati ni napisati jer je pišu suze, ali i brojne druge emocije koje čine život. Upravo zato mi je iznimno drago što je ova knjiga ugledala svjetlo dana i što će ostati kao trajni spomen na devedesete godine“, istaknuo je župan Posavec.
U programu su dojmljive glazbene i recitatorske točke izveli članovi zbora Čakovečki mališani, te učenici Srednje škole Čakovec Bela Veronika Lovrenčić, Marko Strbat i Kira Peteičević s nastavnicom Julijom Jančec, prof.
U nastavku slijedi zahvala autorice u cijelosti:
“Dugo sam u sebi lomila odluku – trebaju li ove priče ikada ugledati svjetlo dana?
Kad prođete kroz rat, kad vam trauma postane suputnik, a gubitak jedina konstanta, lako povjerujete da je šutnja jedini siguran zaklon.
Ali ,moj, Pando… on je cijelo vrijeme čuvao stražu nad mojim sjećanjima.
Taj mali plišani prijatelj znao je razumjeti svaku suzu koju nisam isplakala i prihvatiti svaku istinu koju sam se bojala izgovoriti.
Hvala svima vama koji ste jučer bili naši svjedoci.
Hvala što ste podržali knjigu koja tek sada, kreće na svoj put-mogućnosti.
Vi ste bili moj mirni Dunav i moja čvrsta međimurska zemlja pod nogama.
Vjerujem da svatko od nas u nekom kutu srca skriva svojeg Pandu.
Nadam se da će vam ove stranice biti putokazi da napokon zagrlite dijelove sebe – i da u tom zagrljaju, usprkos svemu, pronađete svjetlo vlastitog osmijeha!”
