Novogodišnje odluke svake godine donosimo puni nade, ali ih često brzo napuštamo - psihijatar Igor Prošev objašnjava zašto se to događa i kako se nositi s razočaranjem
Novogodišnje odluke gotovo su ritual na prijelazu iz stare u novu godinu, no rijetko tko ih uspije održati dulje od nekoliko tjedana, posebno kad se k tome spoje kombinacija niske razine sunčeve svjetlosti, financijskih troškova blagdana i općeg pada raspoloženja nakon blagdanske euforije.
Zato je današnji dan, odnosno treći ponedjeljak u siječnju, proglašen najdepresivnijim danom u godini.
No, psihijatar Igor Prošev objašnjava da razlog ne leži u slaboj volji, nego u načinu na koji funkcioniraju želje, očekivanja i osjećaj vlastite vrijednosti.
„Želja se uvijek javlja kad nam nešto nedostaje ili kad nam je nešto uskraćeno. Onda pokušavamo to ispuniti – u snovima ili u stvarnom svijetu“, kaže Prošev.
Problem nastaje kada od nove godine očekujemo nagradu za sve što smo tijekom godine dali, učinili ili pretrpjeli.
Prevelika očekivanja
Prema Proševu, novogodišnje odluke često su opterećene nerealnim očekivanjima. Kad se ona ne ispune, javlja se osjećaj razočaranja i gubitka samopoštovanja.
„Kad nešto očekujemo, a to ne dobijemo, reagiramo padom osjećaja vlastite vrijednosti. Tada počinjemo tražiti krivca i lako se postavljamo u ulogu žrtve“, objašnjava Prošev.
U takvom stanju budućnost izgleda prazno i nejasno, a vlastite pogreške doživljavaju se kao dokaz da ionako nismo dovoljno dobri. Zato mnogi već u siječnju odustanu od ciljeva koje su si zadali.
Zašto novogodišnje odluke kratko traju
Psihijatar objašnjava da su ljudi skloni davati obećanja sami sebi, ali ih isto tako i brzo mijenjati.
„Ono što je lako reći, već sutradan mijenja oblik. Vrlo smo skloni obećanjima, ali i brzom zaboravljanju onoga što smo sebi obećali“, govori Prošev.
Dodatni problem je stalno bombardiranje porukama o tome kakvi bismo trebali biti da bismo bili sretni, uspješni i prihvaćeni. Ciljevi se tada neprestano mijenjaju, pa se gubi fokus i javlja osjećaj neuspjeha.
„Slijedimo trendove jer nam je rečeno da su dobri za nas. Kad rezultat izostane, krivnju ne tražimo u tim porukama, nego u sebi“, naglašava Prošev.
Krug želja iz kojeg je teško izaći
Neurobiološki gledano, želja nikada ne prestaje. Čim ostvarimo trenutnu želju, gladni smo za veće ciljeve.
„Ispunjena želja ne znači zadovoljstvo. Ona stvara novu potrebu. Želja hrani želju“, objašnjava psihijatar te dodaje ta da taj mehanizam potječe još iz vremena naših dalekih predaka.
Zbog toga novogodišnje odluke često završavaju razočaranjem: cilj je ostvaren ili nije, ali osjećaj ispunjenosti izostaje.
Čovjek tada posve lako upada u krajnosti – od nekritičkog uživanja do stroge samonametnute discipline.
Prošev poručuje da novogodišnje odluke same po sebi nisu problem, već očekivanje da će one riješiti dublje nezadovoljstvo.
„Svatko ima želje, to je imanentno svima nama. Ali kad ne dobijemo ono što želimo, osjećamo se loše, padne nam samopoštovanje i tražimo krivca. To je najjednostavnije objašnjenje“, zaključuje Prošev.
