Nevina dječica - dan kad se nevina djeca spominju molitvom, a pučka tradicija pamti šibu kao simbol snage, zdravlja i starog vjerovanja
Blagdan Nevine dječice, koji se obilježava 28. prosinca, u kršćanskoj tradiciji posvećen je djeci koju je, prema Bibliji, dao pogubiti kralj Herod tražeći novorođenog Isusa. Crkva ih smatra mučenicima – nevinima koji su stradali umjesto Krista i zbog Krista.
No, osim crkvenog značenja, taj je dan u hrvatskom narodu stoljećima imao i drugo lice – ono pučko, grubo, ali duboko ukorijenjeno u starim vjerovanjima.
Herodešovo, Šibarjevo, Mladinci
U narodu je ovaj dan poznat kao Herodešovo ili Šibarjevo ili Mladinci. Naziv nije slučajan. Uz blagdan se veže običaj laganog udaranja djece svježom šibom, najčešće vrbovim prutom. Vjerovalo se da se tim činom na dijete prenose zdravlje, snaga i spretnost.
Djeca bi često bila zatečena u snu. Netko od roditelja ili susjeda rano bi ujutro pokušao “uhvatiti” dijete još u krevetu kako bi dobilo simboličan udarac po stražnjici. Za zločestiju djecu šiba je znala biti i nešto jača – jer, po tadašnjoj logici, zdravlje ide ruku pod ruku s disciplinom.
Tko je znao – bježao je
Starija djeca vrlo su brzo naučila pravila. Ustajalo se ranije nego inače, samo da bi se izbjegla šiba. No, običaj nije bio rezerviran isključivo za najmlađe. Znalo se dogoditi da se šibaju i momci i djevojke, a ponegdje čak i muž i žena – osobito u mlađim brakovima, više kroz šalu nego kroz obred.
Iza svega nije stajala namjera da se nekoga kazni, nego vjerovanje da svježa biljka nosi životnu snagu koju udarac prenosi na čovjeka.
Stari magijski korijeni
Iako se običaj tumačio kao podsjetnik na betlehemski pokolj djece, njegovi su korijeni znatno stariji. Riječ je o prastarom magijskom činu pomlađivanja i zaštite zdravlja, utemeljenom na vjerovanju da priroda – posebice mlada, zelena biljka – ima moć obnove. Upravo zato se koristio svježi prut, najčešće od vrbe, drveta koje simbolizira život i obnovu.
U moderno doba Herodešovo se sve rjeđe prakticira. Ono što je nekad bio ozbiljan obred, danas je uglavnom tek dječja igra ili zanimljiv etnografski podatak. Šiba je ostala u pričama, a smisao običaja preselio se u knjige i sjećanja starijih.
