Božićna misa u kapeli svetog Josipa Radnika u Dunjkovcu bila je ispunjena porukom nade, vjere i Božje blizine koju je prenio župnik Ivan Herceg.
Na božićnoj svetoj misi u kapela svetog Josipa Radnika u Dunjkovcu, božićnu propovijed održao je župnik Ivan Herceg, govoreći o Božiću kao blagdanu rođenja našega Spasitelja Isusa Krista, ali i kao blagdanu koji nosi snažnu poruku za svakodnevni život vjernika.
U svojoj propovijedi župnik Herceg istaknuo je kako božićna čitanja nude dva različita pogleda na Isusovo rođenje. Dok se na misi polnoćki Evanđelje povijesno osvrće na vrijeme cara Augusta, popis stanovništva te put Josipa i Marije u Betlehem, Evanđelist Ivan, kako je naglasio, dolazak Sina Božjega opisuje na posve drukčiji način. “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog”, citirao je, ističući da je Božja Riječ vječna, živa i stvaralačka.
Naglasio je kako je po toj Riječi sve stvoreno, ali i po istoj toj Riječi svijet spašen. U prvom čitanju, dodao je, prorok naviješta radosnu vijest riječima o ljepoti glasnika na gorama koji donosi poruku spasenja. To je slika Boga koji dolazi svome narodu i poručuje: “Tvoj Bog kraljuje”. Bog, istaknuo je, nije daleko niti odsutan, nego dolazi, govori i djeluje.
Pozivajući se na Poslanicu Hebrejima, župnik je podsjetio kako Bog u posljednja vremena više ne šalje proroke, nego govori po svome Sinu. “Bog ne ostaje iznad svijeta, nego ulazi u ljudsku stvarnost”, naglasio je, dodajući da Isus ulazi u ljudske radosti i boli, u umor, ratove, uspjehe i neuspjehe. Postaje tijelo koje je krhko, ranjivo i smrtno kako bi čovjeku vratio dostojanstvo i nadu.
Središnju rečenicu božićnog Evanđelja prepoznao je u riječima: “Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama”. Podsjetio je i na Navještenje Blaženoj Djevici Mariji, naglasivši da Marija prihvaća Božju riječ, te po toj riječi Isus Krist dolazi na svijet.
Istodobno, Evanđelje, kako je upozorio, donosi i ozbiljan poziv na preispitivanje. “Svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše”, citirao je, ističući da je Božić dar, ali i odluka. Bog se nudi, ali se ne nameće. Svjetlo dolazi, no može biti i odbijeno. Onima koji ga prime dana je moć da postanu djeca Božja.
Primiti Krista, naglasio je župnik Herceg, znači dopustiti da njegova riječ oblikuje naš život, da ne ostanemo samo slušatelji Božića, nego njegovi svjedoci. Božja prisutnost ne smije ostati samo u euharistiji, nego se treba nastaviti u obiteljima, odnosima i svakodnevici.
Na kraju propovijedi podsjetio je na psalmistov poziv: “Pjevajte Gospodinu pjesmu novu”, tumačeći da nova pjesma znači novi život. Božić, kako je zaključio, traži promjenu srca – više povjerenja, više praštanja i više nade. U Isusu Kristu vidimo Boga koji prebiva s čovjekom i spušta se kako bi nas uzdigao, podsjećajući da nismo sami te da naš život ima smisao i cilj, jer je Riječ tijelom postala radi našega spasenja.
