
Slatki medenjaci, gorak posao
Nije ovo jedna od onih lijepih priča koje ljudi vole čitati u novinama, kaže Snježana Mekovec-Črnčec iz Malog Mihaljevca, vlasnica svjećarsko-medičarskog obrta. Kao samostalna obrtnica radi od 1994. godine, a svoje medenjake, licitare, lampione i cvijeće prodaje uglavnom po prošćenjima, po narudžbi za svadbe i poklone te na čakovečkoj tržnici. Snježana je treća generacija medičara i svjećara u svojoj obitelji, no nakon što ode u mirovinu, ovaj tradicijski zanat nitko neće nastaviti.
– Do mirovine imam još osam godina i nadam se da ću opstati do tada u obrtu. Stari zanati nažalost propadaju, a država nam otežava poslovanje umjesto da pomogne. Svake godine stižu nova pravila poslovanja, kao da ionako nemamo dovoljno papirologije i inspekcija, ogorčena je obrtnica.

– Nekada smo imali paušalno oporezivanje jednom godišnje, a sada nas terete svakojakim davanjima i to je nepodnošljivo. Država ne zna ni u koju bi kategoriju smjestila moj obrt, svrstali su me u naftne derivate jer radim s parafinom za svijeće, a ja uopće nemam pojma o nafti i moj obrt nema veze s tim, dodaje.
Iako proizvode koje prodaje sama izrađuje, u lošijoj je poziciji od običnih trgovaca i preprodavača s kojima zbog veličine obrta, cijena i uvjeta rada ne može konkurirati.
Problem je i što se premalo ljudi bavi ovim zanatom, zbog čega nema mogućnosti okupljanja i osnivanja udruge kako bi se zajedničkim snagama izborili za svoja prava.

Zbog specifičnosti zanata kojim se bavi i prodaje na otvorenom po svim vremenskim uvjetima stradalo joj je zdravlje.
– Prodaja je s godinama sve lošija i nitko više ne cijeni to što radim i koliki trud ulažem. Teško mi je što se zanat nakon mene neće nastaviti, ali s obzirom na moje iskustvo ne bih nikoga ni nagovarala da se počne njime baviti. Svi govore kako je žalosno da tradicijski zanati propadaju, a nitko ih ne cijeni. Mi radimo kvalitetu, ali ljudi će radije kupiti jeftino u nekom trgovačkom centru. Volim svoj posao, ali me boli podcjenjivanje. Jedino što se nadam je da ću uspjeti opstati u ovom poslu do mirovine, kaže Snježana.

*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3687



