Kako bi osobama s poteškoćama priuštili ravnopravan tretman kao i drugim turistima, Međimurska županija se kao partner prije dvije godine uključila u trogodišnji projekt CE Spaces4All iz programa Interreg Central Europe u kojem regija unapređuje turističku infrastrukturu u skladu s načelima održivosti i inkluzivnosti
Spomenemo li „inkluzivni turizam“ malo nas će se upustiti u istraživanje što sve ova turistička niša podrazumijeva, no oni kojima je ona namijenjena bez inkluzivnog bi turizma teško uopće imali priliku biti turisti ili bi se zajedno sa svojim obiteljima odlučili otići na odmor pa na destinaciji riskirali niz mogućih prepreka.
Upravo zato su osobe s invaliditetom prepoznale Međimurje kao destinaciju koja im već jest prilagođena u mnogim segmentima, ali i dalje dograđuje i razvija potrebnu infrastrukturu.
„Vodeći se načelima humanosti i održivosti trudimo se osigurati ravnopravan pristup destinaciji turistima smanjene pokretljivosti pritom uzimajući u obzir njihovu mobilnost, sluh, vid, kognitivne dimenzije te životnu dob. Vjerujemo da je neophodno da svaki posjetitelj ima pravo na autentičan i neometan doživljaj raznolikosti ponude te sukladno tome stalno i uporno radimo na unapređenju Međimurja kao dostupne destinacije“, rekli su iz Turističke zajednice Međimurske županije.
A da bi osobama s poteškoćama priuštili takav tretman, Međimurska županija se kao partner prije dvije godine uključila u trogodišnji projekt CE Spaces4All iz programa Interreg Central Europe, u kojem regija unapređuje turističku infrastrukturu u skladu s načelima održivosti i inkluzivnosti.
U ovaj je projekt uključeno dvanaest partnera iz čak sedam zemalja s jednim ciljem – unaprijediti pristupačnost turističkih sadržaja u ruralnim regijama.
U Međimurju su odabrane tri pilot lokacije, Prelog, Čakovec i Sveti Martin na Muri, a o rezultatima najbolje govore ne brojke koje su i same sjajne, nego zadovoljstvo korisnika koji se, nakon prvoga dolaska, obavezno u Međimurje i vraćaju.
Primjer za to je i hrvatska paraolimpijska reprezentacija u stolnom tenisu čiji su se igrači ove godine u Međimurju, u preloškom Hotelu Panorama, pripremali uoči državnoga prvenstva koje se u istom hotelu i igralo. Pripreme su u Međimurju i Panorami odradili i brazilski paraolimpijci, a obje su reprezentacije najavile povratak.
Recimo i to da je ovaj hotel uz obalu Drave u 2024. godini ostvario više od 1.000 noćenja sportaša s posebnim potrebama. Hotelske su sobe i kupaonice opremljene u skladu s potrebama osoba s invaliditetom, vrata lifta dovoljno su široka da invalidska kolica prolaze bez problema i u sve se hotelske prostore lako dolazi bez suočavanja s najvećim problemom – stepenicama. Upravo zbog senzibiliteta prema svojim gostima s posebnim potrebama, u Panorami su svi podovi u ravnini. Zbog takvih se uvjeta sportaši s posebnim potrebama u Panorami osjećaju relaksirajuće.
Budući da hotel ima i rukometnu dvoranu, ne gubi se vrijeme na prijevoz od mjesta smještaja do mjesta treniranja, koje je u takvim prilikama dragocjeno.
Jednaki entuzijazam sa sportašima dijele i, nazvat ćemo ih, svakodnevni turisti kojima međimursko zalaganje i ulaganje u inkluzivni turizam i odmor čini ono čemu on i služi, opuštajućim.
Iako je inkluzivan turizam u Međimurju odmaknuo jako daleko, ako ne i najdalje u Hrvatskoj, posla i prostora za napredak uvijek ima.
U projektu CE-SPACES4ALL aktivno sudjeluje i Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije (DOSTI) čiji članovi najbolje znaju s kojim se problemima, što se tiče pristupačnosti tiče, susreću kao turisti pa im je stalo da u njihovoj Međimurskoj županiji tih problema za osobe s invaliditetom ne bude.
Zato su članovi udruge Nikola Možek i Vjeran Vugrinec, u suradnji s djelatnicima DOSTI-ja i Javne ustanove REDEA, za potrebe projekta obišli lokacije uključene u pilot projekt, gradove Čakovec i Prelog te općinu Sveti Martin na Muri, i proveli terensko mapiranje kako bi se dokumentirale fizičke prepreke i omogućilo planiranje poboljšanja infrastrukture.
Posjetili su lokacije koje posjećuje i većina turista – ugostiteljske objekte, urede čije im usluge mogu zatrebati. Na koncu su zaključili da „iako se na pojedinim lokacijama uočava napredak u prilagodbi infrastrukture, mnoge prepreke i dalje postoje, od neprilagođenih rampi i visokih rubnjaka, do teško dostupnih sanitarnih čvorova i nepristupačnih staza u prirodi.
Čakovečki Autobusni kolodvor je, što se inkluzivnosti tiče, besprijekoran – u potpunosti pristupačan, uključujući i prilagođeni sanitarni čvor. I Stari grad Čakovec je nakon obnove, napisali su, kao i muzej te kafić na katu, zahvaljujući električnom dizalu, također „odlično prilagođeni osobama s invaliditetom“.
Neke stvari, poput trga u Čakovcu i staza popločanih zastarjelim, ali kulturno vrijednim kamenim kockama, su iznimno neprikladne za vožnju invalidskim kolicima, iako mnogi smatraju da su prilagođene. Takvih staza ima na više lokacija, ne samo u Čakovcu.
Još uvijek postoje šodrane staze, primjerice na Marini Prelog, kod Mlina na Muri u Svetom Martinu te na Mađerkinom bregu gdje je za njihovo uređenje potrebno još mnogo ulaganja“, zapazili su.
Kažu i da bi na mjestima gdje prevladava priroda, unatoč preprekama, bilo poželjno da takva i ostane, „bez prevelikog utjecaja ljudske ruke“.
Što se tiče sanitarnih čvorova, prijedlog je uspostaviti europski sustav sanitarnih čvorova, European Toilet Key, kako bi osobe s invaliditetom mogle koristiti sanitarne čvorove diljem Europe s jednim ključem, pa tako i u Međimurju.
Podaci koje su Vjeran Vugrinec i Nikola Možek prikupili terenskim istraživanjem za potrebe projekta CE-SPACES4ALL, osim za ovaj projekt, koristit će se i kao smjernice za daljnji razvoj Međimurja kao destinacije otvorene za sve posjetitelje, bez obzira na njihove fizičke mogućnosti.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3686
