Fra Matija Marijić pobliže nam je objasnio što znači svaka nedjelja došašća, kao i zašto je zapravo adventsko vrijeme pokorničko vrijeme
Prva nedjelja došašća je bila nedjelja nade, druga mira, a na vrata kuca već i treća nedjelja došašća koja je nedjelja radosti. Ti su nazivi došli tijekom povijesti, tradicije, a sam je advent podijeljen na dva dijela.
“Prvi je do 17. prosinca i taj je dio više usmjeren na nas vjernike te ukazuje na drugi Kristov dolazak koji ne znamo kada će doći, ali nas to vrijeme poziva da u svakom trenutku budemo budni i spremni,” govori nam fra Matija.
“Dolazi nam onaj koji je kralj mira”
Dodaje da čovjek koji je budan i spreman je istovremeno miran i radostan te isto tako živi svoj život. Upravo zato je prva nedjelja, nedjelja nade jer je prvi dio adventa obilježen iščekivanjem drugog Kristovog dolaska.
“Druga nedjelja je nedjelja mira jer nam dolazi onaj koji je mir, koji je kralj mira, knez mira, a to je Isus Krist. Zato se i na Božić pjeva, “Slava Bogu na visini, a mir na zemlji, ljudima dobre volje,” govori dalje fra Matija.
Sutra je treća nedjelja došašća koja je nedjelja radosti jer kako kaže fra Matija, Bog je onaj koji donosi radost u naše živote.
“I ne samo da je ta istinska radost u Bogu, nego je Bog taj koji nas vodi do istinske radosti. Već u ovom svijetu s Bogom mi možemo ovaj život uživati u punini i doživljavati radost života. Na kraju imamo nedjelju ljubavi jer ljubav je središte, ona je izvor i razlog svega. To što se Bog spustio nama na zemlju, sve što je učinio za nas i što je dalje za nas čini je ljubav,” govori fra Matija.
U “gužvi” života, radnim obvezama, svakodnevnim problemima koji nas uznemiruju, plaše, stvaraju tjeskobu, crkva nas tijekom nedjelje nade, mira, radosti i ljubavi uzdiže pogled prema Bogu.
“I nadu, i mir, i radost, i ljubav često znamo tražiti na krive načine, na krivim mjestima, ostvarivati na krivim putevima. Crkva tijekom cijelog adventa usmjerava da to pokušamo tražiti u Bogu te na tom putu ostvarivati stvari za kojima čeznemo,” govori fra Matija.
“Isus ustane rano, još za mraka i ode da se pomoli”
Zornice, još jedan od simbola došašća, izraz su naše budnosti i spremnosti. Tako i u evanđelju piše kako ‘Isus ustane rano, još za mraka i ode da se pomoli’.
“Tako i mi poput Isusa ustajemo još za mraka i dolazimo u crkvu. Dolazimo svjetlu koje jače od svake tame i koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Tada obasjani tim svjetlom izlazimo nakon zornice u svoje poslove, u svoje škole, u svoj život i svoje obveze koje nas čekaju taj dan. Dan započinjemo najljepšim načinom, započinjemo s Bogom i u Božjoj prisutnosti,” objašnjava fra Matija.
Pokornička dimenzija vremena češće se očituje u vremenu korizme, no i došašće ima dimenziju žrtve. Došašće obilježava tišina u kojoj odjekuje riječ Božja. Zato se u ovo vrijeme često spominje Ivan Krstitelj koji je bio u pustinji.
“U pustinji vlada mir i tišina te se čovjek makne od svega ovozemaljskoga. Tako je Ivan Krstitelj u pustinji osluškivao i naviještao riječ Božju. Advent je vrijeme tišine, ali ne one gluhe tišine koja čovjeka ubije u pojam, nego one tišine u kojoj odjekuje Božja riječ, najljepša riječ, koja čovjeku donosi ono za čim čezne, koja mu donosi spasenje,” objašnjava fra Matija.
Zašto trebamo poravnati staze i pripraviti put?
U isto vrijeme, advent poziva vjernike da rade na sebi, baš kao što je Ivan Krstitelj govorio: ‘obratite se, pripravite put, poravnite staze‘.
Kada su u davna vremena vladar, kralj ili pak car dolazili u neko mjesto, onda bi mještani prije popravljali staze da vladar može što jednostavnije, ugodnije stići u to mjesto.
Naravno, to je u ono vrijeme bio veliki zahvat, veliki posao. Upravo na tako “veliki zahvat” evanđelje poziva i vjernike u došašću – da rade na sebi, da priprave put Gospodinu koji dolazi u njihovo srce i dušu.
“Sav taj rad koji radimo na sebi nije uzaludan, nego nam donosi veliko dobro. Zapravo se u vremenu došašća čovjek uči pobjeđivati samog sebe, a kako kaže jedna izreka, ‘čovjek koji je pobijedio samog sebe, cijeli svijet mu je po nogama’,” govori fra Matija.
