Ivana Hajdinjak, koreografkinja i voditeljica mlade folklorne skupine u KUU Seljačka Sloga Nedelišće, ugostila nas je na jednoj probi
Ivana Hajdinjak ples i koreografiju ima u malom prstu, a sve zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu među mažoretkinjama te folkloru od nižih razreda osnovne škole.
Kad je svladala jednostavnije folklorne plesove, posvetila je bisernici osam godina i nakon toga je ponovno došlo vrijeme za novi izazov.
Taman prije nego što se dogodila pandemija, preuzela je vođenje folklorne skupine, no ona je već prije krenula s izradom koreografija.
Koreografiranje, autoritet i plasman na državnu smotru
Kako se KUU Seljačka Sloga Nedelišće već i prije predstavljao na smotrama koreografiranog folklora pod vodstvom Matije Grabrovića i Jelene Tisaj, nije bilo razloga da i Ivana krene istim tempom.
Njena majka, Jasna Hajdinjak, koja je ujedno i predsjednica udruge, ohrabrila ju je da zajedno stvore novu koreografiju.
“Ja nisam baš imala autoriteta nad plesačima,” govori nam kroz smijeh Jasna, “ali Ivani je to odlično ležalo.”
Kako i ne bi kad je od šeste godine trenirala mažoret ples, a potom postala i trenerica mažoretkinjama.
“Ležao mi je trenerski i koreografski dio, napravile smo tu koreografiju i plasirali se na državnu smotru koreografiranog folklora,” objašnjava nam Ivana.
Iako je Ivana vrlo spretna u tome, proces smišljanja koreografije sam po sebi traje dugo. Prvo se biraju plesovi s kojima je, nasreću, Ivana bila vrlo dobro upoznata otprije.
“Napravile smo neki repertoar i slagale dijelove prema tempu, gledale da sve ima neki svoj slijed, da sve paše jedno nakon drugog,” objašnjava nam Ivana, koja se potom posvetila i istraživačkom dijelu.
Najljepše se pleše Međimurje
Naravno da je krenula s koreografijama Međimurja, ali je nastavila sa Zagorjem (s kojim su se također plasirali na državnu smotru), Moslavinom, Gradišćem, Posavinom, koreografijom Bunjevačkih Hrvata… Ipak, najljepše se pleše Međimurje.
“Međimurske koreografije su nam najdraže jer se stopimo s njima. Svi živimo za to i svima nam je međimurska popevka utkana u život,” iskreno govori Ivana.
Ona se, kao i mnoga djeca, prvi put susrela s Međimurskom popevkom još kao dijete u osnovnoj školi.
Kada je još samo bila “glavna” smotra folklora u Nedelišću, udruga je osnovala dječju pjevačku sekciju koja se tad prvi puta predstavila.
“Jednostavno, prava međimurska popevka se pjeva, a ne nužno pleše. Svi smo to zavoljeli, puno smo nastupali, ali najviše mi je ostao u sjećanju nastup u kazalištu u Budimpešti,” prisjeća se Ivana, kojoj je srcu vrlo draga “Dej mi Bože joči sokolove”.
Posebno ju raduje i kad na smotrama čuje pjesme koje nisu toliko popularne.
“Kad si KUD-ovi daju truda pronaći neku popevku koja se ne može čuti svaki dan ili pak svaku smotru, to mi je jako drago. Postoje zapisi, pjesmarice, izvori odakle izvući stare izvorne popevke,” govori nam Ivana.
Za to se potrudi i ona – svake se godine predstavljaju na Smotri međimurske popevke i trude se mijenjati repertoar, tako da su tijekom ovih godina puno toga otpjevali.
Od početka plesne sezone, KUU Seljačka sloga Nedelišće je u organizaciji svoje najveće inozemne plesne turneje do sada.
“Destinaciju turneje otkrivamo na sam Badnjak na društvenim mrežama, a mi se već ozbiljno pripremamo za istu, da predstavimo sebe, Međimurje i Hrvatsku u najboljem svjetlu,” govori Ivana i dodaje da na turneju putuju u kolovozu 2026.
Vedrina, podrška i zajedništvo
“KUD-ovi su specifična stvar – obiteljski su povezani i čest je slučaj da roditelji prenose tu ljubav na svoju djecu. Tko jednom dođe, taj ostane. Ako se i dogodi neko preseljenje, dođu barem kao podrška iz publike,” govori nam Ivana.
Ivana svoju udrugu opisuje kroz vedrinu, podršku i zajedništvo jer kod njih uvijek vlada prijateljska atmosfera, svi se prihvaćaju, druže – prava seljačka sloga.
“U zadnjih smo godinu dana dobili puno članova i sve smo ih lijepo dočekali i prihvatili. Težimo biti dobra, pozitivna sredina za ljude, da s guštom dođu na probu,” govori nam Ivana.
Sredina koja toliko nježno čuva i brine za bogatu kulturnu baštinu svoga kraja, ne može niti biti drugačija, nego na rast zajednici.
“Često nam na folklornim seminarima znaju reći da je Hrvatska kulturno izrazito bogata, a čega mi sami nismo svjesni, sve dok ne krenemo malo istraživati,” objašnjava nam Ivana.
Svaka sredina ima svoje običaje, svaka nošnja se razlikuje od otoka do otoka, svaki izričaj se drugačije izvodi od sela do sela.
“Moramo svi postati svjesni kakvo bogatstvo imamo. Možda nas je korona sve malo uspavala, ali uvrštavanje Međimurske popevke na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalnih kulturnih dobara čovječanstva je uvelike doprinio očuvanju tradicije. Taj aspekt kulture i njegovanje baštine nas čini posebnima, a uz to nam je veliki oslonac u životu,” zaključuje Ivana.
