U SRC Gorčica u Šenkovcu, na plavom i crvenom tatamiju, oblikuju se sportaši kojima je već neko vrijeme teško naći konkurenciju.
David Faić, petnaestogodišnjak iz Mačkovca, upravo je jedan od tih mladih sportaša.
Nedavno je na Balkanskom prvenstvu, na kojem je sudjelovalo 1700 natjecatelja iz 13 zemalja, osvojio treće mjesto u svojoj kategoriji!
Bronca na tako velikom natjecanju, uz suce koji su sve, samo ne objektivni, ima posebnu težinu.
David je za takve rezultate posvetio gotovo 11 godina svoga života pa onda i ne čudi da niže uspjeh za uspjehom.
“Trebao sam trenirati nogomet, ali je tata rekao ‘Ideš ti na karate’. Nisam nikad požalio,” govori nam David i dodaje da se više pronašao u individualnom sportu.
Malo mu je teško kombinirati obaveze sad kad je upisao prvi razred gimnazije, ali to će još sjesti na svoje.
Najveća podrška su mu roditelji koji su i redoviti na njegovim nastupima, a čini nam se da ocu srce posebno kuca kad je i sam karatist.
“Tata me upisao na ovaj sport, ali ostao sam zbog ljubavi prema sportu i zbog discipline koja definira karate,” objašnjava nam David.
David se inače i kvalificirao se na Europsko prvenstvo koje je rezervirano za veljaču 2026. godine na Cipru.
“To mi je već drugo Europsko prvenstvo pa već znam taj neki osjećaj. Kad sam bio mlađi, bio sam više pod tremom, sad je u pitanju uzbuđenje,” govori nam David.
Trener Tihomir Grgić siguran je u svoju ekipu pa tako i u vrijednog Davida Faića.
“David je jako uporan i jako radišan, tehničko-taktičke nedostatke rješava upornošću i radom. Nakon x godina smo došli na tu razinu da David dominira na državnoj razini, nema konkurenciju,” govori nam trener Grgić.
David je pak jako zahvalan na svom treneru – rekao nam je da bez trenera ničeg ovo ne bi bilo.
“Trener je odličan, ima ogromno znanje i mislim da nema kvalitetnijeg trenera na ovom prostoru,” iskreno će David.
Uzor mu je reprezentativac iz Turske, aktualni svjetski prvak Ali Sofuoğlu, a naš karatist iz Šenkovca bi volio jednog dana biti na tom nivou.
Na kraju razgovora, David nam je rekao da je u karateu bitno baš sve – i glava, i tehnika, i duh.
Djelić toga smo mogli primjetiti i na njegovom treningu – kad nije na redu za izvođenje vježbi, on stane ispred ogledala i s jednakim žarom izvodi kate.
Ovakve sitnice, čini nam se, su upravo one koje rade razliku između odličnih i najboljih.
