Razgovarali smo s petero mališana iz Dječjeg vrtića Cipelica - otkrili su nam svoje male brige i velike želje
U povodu Svjetskog dana djece, dana koji nas podsjeća na 20. studeni 1989. godine kada je usvojena Konvencija o pravima djeteta – najbrže i najšire ratificirani dokument u povijesti ljudskih prava – razgovarali smo s onima zbog kojih sve to postoji: djecom.
Konvencija ove godine navršava 36 godina, a podsjetnik je da obećanja dana svijetu vrijede tek kad ih djeca zaista osjete.
Mali glas – veliki odjek
Svijet se mijenja brže nego ikada: klima divlja, tehnologija preskače korake, a društva se transformiraju. Djeca rastu usred tih lomova – s više prilika nego ikad, ali i s više upitnika nad glavama.
Upravo zato Svjetski dan djece nije samo datum, nego poziv da se vratimo obećanju danom prije 36 godina: da će svako dijete, bez iznimke, imati pravo na sigurnost, brigu, zaštitu i dostojanstvo.
Ali ne želimo samo razgovarati o djeci, nego i s djecom. Želimo čuti njihove misli, želje, strahove i što ih veseli. Zato smo otišli tamo gdje sve ideje počinju – u Dječji vrtić Cipelica u Čakovcu.
Tamo nas je dočekala živahna ekipa: Gita Panić, Maša Munđar, Greta Lacković, Relja Rođak i Vinko Štefić. Pet malih ljudi koji su nas podsjetili zašto je važno pitati, slušati i – pogotovo – čuti.
Što ih najviše veseli
Djeca bez veselja nisu djeca. Dječji smijeh i dječja radost je zarazna, ona donosi osmijeh na lice nama velikima.
Gita (6) je otvoreno rekla da je sreća vrlo jednostavna – prijateljice. Najviše se veseli druženju s Mašom, Beatom i Tenom.
Maša (6) se najviše smije kad je s roditeljima ili kad se igra sa starijom sestrom. Greti (5 i pol) srce skoči kad je s mamom, ali i kad s bratom zaigra nogomet ili tenis. Relju (5 i pol) najviše razveseli igra autićima s najboljim prijateljem Franom.
A Vinko (6)? Njega najviše veseli njegova djevojka Ida, koja je baš nedavno imala rođendan. Na pitanje hoće li joj pokloniti poljubac za rođendan, ozbiljno je rekao: “Ja ju stalno grlim i ljubim.” Ljubav je u vrtiću vrlo konkretna stvar.
Male brige koje njima nisu male
Za nas bi njihove brige bile sitnice, no za njih one znače cijeli svijet.
Gita ne voli biti sama doma – iako ima mlađu sestru, kad ona ode na trening, kuća utihne. Relja je jedinac, pa mu samoća ponekad teško padne, ali ga tata odmah oraspoloži odlaskom u skatepark – njegov drugi dom.
Maša teško podnosi noći kad mama radi, ali svako jutro donese olakšanje – mama je opet tu. Greta ne voli kad mama ode bilo gdje bez nje – jednostavno, mama je najbolja.
A Vinko najviše pati kad – gubi. Bilo u igri s Androm, bilo s prijateljima u skupini. Ali uporno radi na tome da bude bolji. Sportski duh je, čini se, u Vinku jak. Ima i bijeli te žuti pojas u karateu.
Njihove velike sutrašnje želje
Djeca maštaju bez granica – i tu leži njihova snaga. Divno je čuti čemu se nadaju za budućnost, a još bolje gledati kako se razvijaju i žive svoje snove.
Gita želi biti učiteljica plivanja. Tek je krenula na plivanje na bazene i već zna: to je to. Maša sanja da će biti veterinarka. Pse voli najviše, ali mjesto u srcu ima za sve životinje. Greta planira preuzeti firmu svog oca i graditi montažne kuće. Mala graditeljica velikih planova.
Relja bez dileme želi biti skejter – onaj pravi, profesionalni. A Vinko vidi sebe u kafiću – kao konobar, kasnije i vlasnik restorana i caffe bara. Veliki planovi za malog gospodina.
Pogledajte cijeli razgovor u našem videu
Njihove riječi najbolje zvuče – kad ih oni sami kažu. Zato pogledajte naš razgovor u videu:
Zahvaljujemo stručnim djelatnicima Dječjeg vrtića Cipelica i roditeljima djece na suradnji i toplom prijemu. Pred našim je mališanima doista velika i svijetla budućnost!
