Grad Prelog obilježio Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata paljenjem svijeća i dokumentarnim filmom o Velimiru Đereku Sokolu, simbolu hrabrosti Vukovara
Okruživši rotor ispred spomenika Domovinskom ratu u Prelogu te položivši upaljene svijeće i lampione, Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, obilježili su u ponedjeljak 17. studenoga, predstavnici braniteljskih udruga s područja Grada Preloga, predstavnici Grada Preloga, mjesnih odbora, učenici osnovnih i srednjih škola s područja Preloga te djelatnici Policijske postaje Prelog Policijske uprave međimurske.
Prije samog paljenja svijeća i lampiona, svojeg se ratnog puta prisjetio hrvatski branitelj, bojnik u mirovini, na početku ratnih zbivanja član slavnih Tigrova, kasnije zapovjednik 24. domobranske pukovnije u čijem se sastavu nalazila i 2. pješačka bojna Čakovec, Ivica Ivaci iz Kuršanca.
Na minutu šutnje pozvao je gradonačelnik Ljubomir Kolarek, a kolonu sjećanja u Prelogu, zvukovima trube ispratio je Ruben Bađari, član Puhačkog orkestra Grada Preloga.
Nakon paljenja svijeća, u Domu kulture Grada Preloga, prikazan je dokumentarni film o vukovarskom ratniku Velimiru Đereku „Sokol – nezaustavljiv kao sudbina“.
„Sokol – Nezaustavljiv kao sudbina“, dokumentarni je film o Velimiru Đereku Sokolu – ratniku iz Vukovara i Imotske krajine čija je priča postala simbol hrabrosti i izdržljivosti. Kroz ekskluzivne snimke, iskrene ispovijesti i do sada neviđene detalje, film donosi snažan portret čovjeka koji nikad nije stao.
Dokumentarac donosi priču o Velimiru Đereku –Sokolu, zapovjedniku obrane Sajmišta, koji je bio među posljednjim vukovarskim braniteljima što su autobusom ušli u opkoljeni grad i ostali do samog kraja. Rođen 1965. u Imotskom, Velimir je bio sin svoga naroda – vedar, pravedan i hrabar. Kada je 1991. započela agresija na Hrvatsku, odmah se stavio u službu Domovine. Put ga je doveo u grad heroj – Vukovar, gdje je ubrzo postao zapovjednik 1. bojne 204. vukovarske brigade. Svojim suborcima bio je vođa i brat, uvijek prvi kada je bilo najteže.
Ostale su zauvijek upamćene njegove riječi: „Sestro, ja idem, jer Vukovar se ne brani na urbanim kavicama, brani se oružjem.“ Na Sajmištu u Vukovaru, 12. listopada 1991., Velimir Đerek – Sokol položio je svoj život za Domovinu. Danas počiva u rodnom Imotskom, a na ploči mu piše: „Počivaj u miru Božjem, imotski Sokole.“
