U našu je redakciju ponovno stigao predivan rukopis Marije Sklepić, umirovljenice čiji je krasopis već sam po sebi mala umjetnost
Njena slova uvijek su jednoliko zaobljena, uredna, jednako visoka – baš onakav krasopis kakav se nekoć učio s puno strpljenja, pažnje i ljubavi.
Uz tu jedinstvenu kaligrafsku preciznost, Marija nam i ovoga puta donosi toplu priču iz života – osvrt na literarni i glazbeni susret koji se održao u Strahonincu, gdje su umirovljenici dijelili svoje emocije kroz stihove, glazbu i osobne zapise.
A ovo je njezin doživljaj susreta, ispisan rukom:
ISPRIČANI OSJEĆAJI KROZ POEZIJU, PROZU, PJESMU….
Subota, 15. studenoga okupili smo se u vijećnici Općine Strahoninec kako bismo u ugodnom ambijentu i toploj prostoriji podijelili svoje osjećaje, dogodovštine i sve lijepo kroz poeziju i prozu. Sve to osmislila je gospođa Nadica Patafta, predsjednica Zbora Strahoninec, uz potporu ostalih članica zbora. Ovo je već peti susret.
Bilo je nekih odustajanja pa je malo program izmijenjen. U svemu tome dobro se snašao unuk Nadice Patafta, Franko Barulek, student. U okvirima mogućeg izvukao je najbolje.
Kao gošća, pročitala sam nešto iz svoje bilježnice. Malo poezije, malo proze… Bilo je to i nešto još iz moje Osnovne škole. Gospođa Nadica zavirila je također u svoju bilježnicu i podijelila s nama dio svoje poezije. I gospođa Danijela Halabarec pročitala je pjesme naših domaćih pjesnika koje su nas vratile u školske dane.
A tada nas je oborila s nogu izvedbom Oliverove pjesme ‘Kad mi dođeš ti’. Zaiskrila je i pokoja suza u oku. Hvala joj.
Druženje je nastavljeno uz kolače, kavu, piće, mandarine… Šala je pala, otpjevala se još pokoja pjesma. Pa većina njih su članice vrlo uspješnog pjevačkog zbora.
Bilo mi je ugodno provedeno popodne, u društvu dragih ljudi, koje nisam većinu ni poznavala. Bilo je lijepo biti dio priče s onima koji vole poeziju, pjesmu, druženje.
