Jedna fotografija iz prašnjavog albuma vraća nas u bosonogo djetinjstvo u Osnovnoj školi Draškovec
Jedna fotografija iz prašnjavog albuma probudila je snažna sjećanja na davna vremena – bosonogo djetinjstvo u proljeće 1958. godine, u sedmom razredu Osnovne škole Draškovec.
Razred je imao 29 učenika – 19 dječaka i 10 djevojčica – dok je tada cijela škola brojala oko 228 učenika.
Učitelji i razrednici
Na fotografiji se mogu prepoznati učitelji i razrednici: u upraviteljevoj stolici sjedi Zvonko Stipetić, a u drugom redu nastavnici Antun Slaviček, Jelena Kolonić, razrednik Stjepan Fileš te Anđela Kožnjak-Kovač.
Svaki od njih ostavio je trajan trag u životima svojih učenika, a njihova predanost obrazovanju i odgoju ostaje vječno sjećanje.
Školski prijatelji i životne staze
Od 19 učenika, danas je živih samo sedam.
U gornjem redu prepoznajemo Josipa Horvata (D. Mihaljevec), Ivana Totu (Poreč), Franju Kočiša (Zagreb) i Ivana Fileša (Draškovec).
U prvom redu sjede Markač Ivan (Pariz), Balent Stjepan (Šenkovec) te Andrija Fileš, autor sjećanja, sada u Čakovcu.
Iako su mnogi prijatelji i kolegice iz razreda napustili ovaj svijet, njihova sjećanja ostaju neizbrisiva.
Radost i skromnost djetinjstva
Sjećanja na to razdoblje podsjećaju na jednostavnost i skromnost, ali i na radost svakodnevnog života. Bez modernih uređaja i tehnologije, djeca su pronalazila zabavu i sreću u malim stvarima, stvarajući veze i prijateljstva koja traju desetljećima.
Autor završava s toplim riječima: svima koji više nisu s nama neka je mir vječni, a svim živima želi dobro zdravlje i dug život. Ova fotografija i sjećanja podsjećaju nas da su djetinjstvo i prijateljstva najveći darovi koji ostaju s nama cijeli život.
