
Iako se danas slavi uz vino i gusku, sveti Martin zapravo nema nikakve veze s vinom. Njegov blagdan i martinjsku tradiciju oblikovali su srednjovjekovni običaji i poganski utjecaji, a ne istinska priča o skromnom biskupu iz Toursa.
Sveti Martin, prvi svetac koji nije bio mučenik, danas se najčešće povezuje s vinom, moštom i veselim proslavama koje u mnogim hrvatskim krajevima nose naziv Martinje.
No, istina o ovom svecu daleko je od čaša mladog vina i pečene guske. Martin iz Toursa bio je skroman biskup i dobrotvor, poznat po milosrđu i pomoći siromašnima, a ne po hedonizmu i pijankama koje su s vremenom postale zaštitni znak njegova blagdana.
Sveti Martin – vojnik koji je postao simbol milosrđa
Rođen je oko 316. godine u današnjoj Mađarskoj, u obitelji rimskog časnika. Iako je po očevoj želji postao vojnik, Martin se već tada isticao suosjećanjem i ljubavlju prema ljudima.
Najpoznatija je priča o njegovom susretu s prosjakom: jedne hladne noći razrezao je svoj vojni plašt napola i polovicu dao siromahu koji se smrzavao.
U snu mu se potom ukazao Krist zaogrnut tim istim plaštom. Taj trenutak postao je simbol kršćanskog milosrđa i suosjećanja.
Nedugo nakon toga, Martin napušta vojsku, krsti se i posvećuje redovničkom životu. Kao biskup u francuskom Toursu širio je vjeru, osnivao samostane i brinuo o siromašnima.
Umro je 8. studenoga 397. godine, a sahranjen 11. studenoga – na dan koji danas slavimo kao blagdan svetog Martina.
Kako je nastalo Martinje
Veza između svetog Martina i vina pojavila se tek stoljećima kasnije. U srednjem vijeku, 11. studenoga bio je dan kada je završavala poljoprivredna godina, isplaćivali se dugovi i otvarala bačva mladog vina.
Crkva je na taj dan slavila svetog Martina, pa su se poganski i pučki običaji s vremenom spojili u današnje “krštenje mošta”.
Tako je blagdan milosrdnog biskupa postao sinonim za veselice, pjesmu i čašu vina – iako sam Martin s vinom nije imao nikakve veze.
U antičko i pogansko doba studeni je bio razdoblje gozbi, žetvenih zahvala i prijelaza u zimu.
Kako bi poganima olakšala prihvaćanje kršćanstva, Crkva je često stavljala svoje blagdane u iste datume kao stare svetkovine.
Tako je i sveti Martin, koji je u životu propovijedao skromnost, postao zaštitnik vinogradara i vinara – sasvim slučajno.
Zašto se jede guska
I legenda o guski, koja se danas tradicionalno poslužuje uz Martinje, potječe iz srednjeg vijeka.
Prema predaji, Martin se sakrio u štalu s guskama jer nije želio postati biskup, smatrajući se nedostojnim te časti.
No guske su ga svojim gakanjem odale, pa je morao pristati. Tako je i guska postala simbol Martinovog blagdana.
Povratak pravom značenju
Sveti Martin iz Toursa bio je čovjek skromnosti, suosjećanja i istinske vjere. Njegov život posvećen siromašnima, bolesnima i progonjenima nadahnuće je koje daleko nadilazi veselje oko krštenja mošta.
I dok Martinje ostaje važan dio tradicije i kulture, valja se prisjetiti da sveti Martin nema veze s vinom i moštom – već s ljubavlju prema čovjeku.







