Fotoreporter i naš suradnik Zlatko Vrzan već desetljećima krsti mošt i oživljava martinjske običaje uz dozu humora, glazbe i vinskih litanija
Danas je Martinje, blagdan svetog Martina, zaštitnika vinara i vinogradara, dan kad se u Međimurju tradicionalno “krsti mošt” i pretvara u mlado vino.
Cijelo Međimurje tih dana diše u ritmu vinskih fešti, tambura i smijeha, a u središtu svakog pravog Martinja stoji – vinski biskup. On je simbolično utjelovljenje svetog Martina, predvodi obred krštenja mošta i poznaje “vinske litanije” bolje od molitvenika.
I jedan takav biskup može se naći i u našoj redakciji – Zlatko Vrzan iz Male Subotice, fotoreporter i snimatelj koji, uz kameru, vješto barata i vinskim blagoslovima.
Od tambura do biskupskog plašta
Njegova karijera vinskog biskupa počela je, kaže, sasvim slučajno. Osamdesetih i devedesetih godina bio je član tamburaškog sastava “Međimurski tamburaši”, gdje je svirao kontrabas i bugariju.
“Svirali smo po Međimurju, na moru, u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. A pozivali su nas i na martinjske fešte, gdje smo priređivali prave veselice uz puno šale i dobre glazbe. Drugačija su to vremena bila, ljudi su se više znali veseliti”, prisjeća se Vrzan.
U tim feštama bio je i obred krštenja mošta. Tadašnji vinski biskup bio je stariji član sastava, Slavko Lajtman, a Zlatko mu je bio miništrant.
“Kasnije, kad Slavko više nije mogao, ja sam preuzeo njegovu ulogu, a on moju. I tako sam postao biskup”, uz smijeh kaže Vrzan.
Krštenje mošta – vinska misa s puno smijeha
Kao pravi liturg, Vrzan s ponosom opisuje tijek obreda. “Tamburaši bi najavili dolazak vinskog biskupa, a ja bih ušao u salu uz pjesmu ‘Došel je, došel sveti Martin’. Obišao bih okupljene, pozdravio domaćina i započeo s krštenjem mošta.”
Ceremonija se odvijala uz prepoznatljive vinske litanije (navodimo samo neke jer je cijela ceremonija trajala pola sata):
- Moštek, evo ti malo soli da od tebe glava nigdar nikoga ne boli! – AMEN.
- Moštek, evo ti malo luka da od tebe nikome ne bude muka! – AMEN.
- Moštek, evo ti malo kruha da se pred policijom ne osjeti tvoja duha! – AMEN.”
Nakon toga slijedila je ‘molitva’ prepuna humornih zaziva:
- OSLOBODI NAS! Od praznih bačvi, od popucanih obruča, od tuče i nerodne godine, od ciroze jetre, od malih penzija i velike inflacije…
- OKRIJEPI NAS! Draga kapljica, preljubljena puna flaša, purica z mlinci i svemogući duh vinski…
- DOJDI K NAM! Tusta guska, pečena purica, kisela repa, orehova gibanica i šarena makovnjača…
“Uvijek bi se ubacile i aktualne teme, društvene i političke. Publika bi se smijala do suza”, dodaje Vrzan. Na kraju obreda, izlazio bi iz prostorije uz pjesmu ‘Dišel je, dišel sveti Martin’.
Vinski rešt i Đuro z Međimurja
Nekad su se njegovali i stari martinjski običaji koji su danas gotovo nestali. Jedan od njih bio je i “vinski rešt” – zatvor u koji bi simbolično završio netko iz publike, a njegova je “kazna” bila piti cijelo vrijeme dok biskup recitira litanije.
Da je Martinje nekad bilo pravi društveni spektakl, potvrđuje i činjenica da je Vrzan nastupao i s legendarnim Đurom z Međimurja, s kojim je snimio i dva videa.
Zlatko Vrzan danas rijetko oblači biskupski plašt, ali duh Martinja u njemu ne blijedi. Taj spoj glazbe, humora i vinskog veselja ostao je simbol vremena kada se pilo s mjerom, pjevalo od srca i živjelo s osmijehom.
