Mjesec međimurske popevke obilježavamo kroz razgovore s KUD-ovima, a ovaj tjedan smo posjetili KUD Seljačka sloga Donja Dubrava
Studeni je u Međimurju rezerviran kao mjesec međimurske popevke, a mi smo tom prilikom razgovarali s predsjednikom KUD-a Seljačka sloga Donja Dubrava, Ninom Klobučarićom.
Kad smo ušli u Palaču međimurske popevke, očekivali smo, pomalo stereotipno, da će nas pozdraviti stariji ljudi koji djeluju u KUD-u.
No, nismo mogli biti više u krivu – umjesto njih, ljubazno i pomalo znatiželjno su nas pozdravili mladi glasovi folkloraša i tamburaša.
Predsjednik KUD-a, Nino Klobučarić, putem nam je objasnio da je ovaj KUD spoj mladosti i iskustva, što je po njemu dobitna kombinacija.
“Specifični smo po tome što su nama u KUD-u baza srednjoškolci i studenti, tako da smo dosta mlado društvo. A ako pogledate tamburaše, oni su još mlađi”, govori nam Nino kroz smijeh.
Ulazimo u prekrasnu i veliku prostoriju gdje se uvježbavaju koreografije iz cijele Hrvatske. U tome im pomaže i veliko ogledalo koje pomno prati svaki njihov korak, notu ili pak trzaj tamburice.
Petak je navečer, a srednjoškolci i studenti nestrpljivo čekaju svoju probu tijekom koje njeguju i žive tradiciju svojih predaka.
Ta tradicije seže sve do 1927. kad je skromna vokalna skupina ispisala povijest i postala jednim od najstarijih KUD-ova u Međimurju, zajedno uz Nedelišće i Prelog.
Polako je širila svoje djelovanje na folklor, a danas se ponose i folklornim sastavom, i tamburaškim, i dječjim, kao i dramskom sekcijom. Voditelji su Marija Duhović, Antun Horvat, Dora Čmrlec i Štefica Kovač.
Aktivno je 70-ak članova, a kako smo već prije spomenuli, KUD drže mlade nade. Pjesme koje se ore s posebnom ljubavlju su Došla sam vam japa dimo, Katruža i Barbarić.
I predsjednik Nino je počeo u KUD-u kao vrlo mlad, točnije bilo je to u sedmom razredu osnovne škole.
“Prijateljica je došla do mene i rekla: ‘Ti ideš plesati u kud’ i to je bilo to”, prisjeća se Nino i priznaje kako tad nije imao pojma o plesu.
No, nakon par mjeseci marljivog vježbanja, Nino je uhvatio korak s iskusnim plesačima, iako su bili dosta stariji od njega.
“Sjećam se, tad sam kao klinac sjedio pored velikih plesača i morao čekati da uopće dođem na red za plesanje, tad je to bila velika čast. A danas, danas nam je svako dijete koje dođe u KUD zlata vrijedno”, govori nam Nino.
Taman oko tog vremena kad se Nino pridružio KUD-u, planiralo se gostujuće putovanje u daleku Švedsku.
“Baš sam upisao prvi razred gimnazije i planirao se taj put. Ali dva tjedna je bilo puno za izostati iz prvog razreda, pa sam onda izostao s tog puta”, govori nam Nino i priznaje kako je i njemu i majci dan danas pomalo žao što je to propustio.
No, putovanja nisu izostala. Ovaj je KUD prošao sve susjedne države, a uz njih i Švicarsku, Austriju, Njemačku…
Ipak, najveće se iznenađenje čuva za 100. obljetnicu KUD-a. Tad se planira veliki logistički zalogaj koji će, ako sve prođe dobro, odvesti ekipu na drugi kontinent!
To će vjerojatno zasjeniti trenutno najdraži nastup kojeg nam je prepričao Nino. Bilo je to za jedne Đakovačke vezove, važnu manifestaciju na kojoj baš nije mogao sudjelovati voditelj tamburaške sekcije, Antun Horvat.
Uz njega, ispričalo se još nekoliko tamburaša pa je bilo potrebno napraviti zamjene.
“Ta ekipa nikad nije svirala zajedno, još su zvali mog brata koji je tad studirao u Osijeku da im se pridruži. Vježbali su u busu pa kako ispadne, ispadne”, prepričava nam Nino.
Na kraju je scena ispala ikonična i komična – folkloraši plešu, tamburaši se gledaju i pogledima dogovaraju tko kad i gdje treba upasti.
“Nevjerojatno, ali sve je ispalo savršeno. E, onda smo se vraćali doma, taman je počela utakmica između Hrvatske i Danske, a u pitanju je bilo Svjetsko prvenstvo”, govori nam Nino.
U autobusu je vladala tišina jer su svi pratili utakmicu preko mobitela i slušalica i navijali u sebi.
Sve do jednog zavoja u Donjoj Dubravi – tad je Modrić promašio penal, a vozač autobusa od šoka naglo zakočio, što je samo povećalo dramu u tom trenutku.
Iskrcali su se na parkiralište ispred Palače međimurske popevke, ali doma nitko nije išao. Prebacili su se na jedan mobitel i šutke gledali napete penale.
To je primijetio susjed koji je otvorio prozor i pitao: “Pa kaj delate tu?”
“Gledamo utakmicu!”
“Pa nutri vam je televizija!”
Od uzbuđenja i napetosti su u potpunosti zaboravili na taj dio pa su pojurili u Palaču i taman stigli kad je Raketić zabio penal. Delirij koji je uslijedio ne moramo ni spominjati.
“Cijela ta priča, od toga da nam pola tamburaša nije moglo doći na tako važan nastup, preko zamjena tamburaša koji nikad nisu svirali pa sve do ludog iščekivanja rezultata utakmice, sve je to učinilo taj nastup nastupom za pamćenje”, prisjeća se Nino.
Trenutno se spremaju za memorijal za Tetu Lizu koji se održava od 2018. godine. Ove godine će ubaciti i neke novitete pa pozivaju sve na tu važnu manifestaciju u čast međimurske primadone.
Pitali smo predsjednika da nam opiše svoj KUD u tri riječi, no on nas je iznenadio odgovorom.
“Ima samo jedna riječ i to je – sloga. Bez sloge nema ništa. Ponosni smo na naš kud i našu tradiciju, tako da samo složno dalje”, govori Nino.
I zaista, dok smo promatrali te mlade ljude kako srčano pjevaju, plešu i sviraju pjesme koje su tko zna koliko godina starije od njih, pomislili smo samo jedno – teta Liza, ništa ne brinite, Vaši mladi čuvaju ono što ste Vi živjeli.
