Hana Novak iz Dunjkovca jedna je od trenerica mažoretkinja Nedelišća, a ujedno i studentica Učiteljskog fakulteta
Hana Novak, mažoretkinja i trenerica iz Dunjkovca, uputila je svoju skupinu na zagrijavanje, a onda posvetila nama vrijeme za kratki razgovor.
To su gotovo pa njene vršnjakinje, ali problema s autoritetom, govori nam Hana, nema.
“Cure su od 14 do 17 godina, neke sam već i prije trenirala, tako da se uvijek sve lijepo dogovorimo”, govori nam Hana i ne skida osmijeh s lica.
Kasnije smo primijetili da osmijeh s lica ne skidaju niti cure na treningu. Odnosno, kad neka od njih zaboravi, Hana ih podsjeti na taj važan segment njihovog plesa.
Hana pak, to nikad ne zaboravlja jer je mažoret ples dio nje već nevjerojatnih 18 godina.
“Počela sam sa samo četiri godine, a sad sam trenerica najstarijeg sastava”, objašnjava nam Hana.
Priznaje da joj je to neobično, ali nekoliko je puta da je iznimno zahvalna i ponosna na tu priliku.
“Kad sam bila mlađa, na trenere i seniore sam gledala kao na ozbiljne, zaposlene ljude”, govori nam mlada trenerica.
Konkretno u ovoj grupi ih ima 14, a marljivo treniraju dva puta tjedno. Trening počinje zagrijavanjem tijekom kojeg smo čuli nazive poput “sunčeka” i “klipića”.
Djevojke su spremno mijenjale vježbe kako je Hana govorila upute, a mi smo gledali gdje su ti klipići i sunce u 20 sati.
Ples, sreća i prijateljstvo razlozi su zbog kojih je Hana ostala i dan danas u mažoretkinjama, a među kojima je pronašla i svoje najbolje prijateljice.
“Mažoret ples mi je pružio sreću jer sam se kroz nastupe i konstantan osmijeh u potpunosti oslobodila, a sad tome učim i cure”, objašnjava nam Hana.
Najdraže joj je natjecanje s Mažoretkinjama Nedelišća bilo upravo ovo zadnje – otvoreno europsko natjecanje u Sarajevu.
Tamo je njena juniorska ekipa osvojila broncu u pomponima, inače kategoriji s dosta jakom konkurencijom.
“Nisam htjela puno očekivati da se ne razočaram, ali vjerovala sam da cure to mogu jer su to već više puta pokazale”, govori nam Hana i dodaje da joj je to bio vrhunac njenog trenerskog “posla”.
Zapravo to nije posao, već hobi, ali kako se može primijetiti, Hana ovome pristupa vrlo predano, temeljito, ozbiljno, ali – uvijek s osmijehom na licu.
