Međimurska groblja danas su puna svjetlosti, ali i plastike – običaj paljenja svijeća pretvorio se u ekološki problem
Na blagdan Svih svetih mnogi su, kao i svake godine, posjetili grobove svojih najmilijih. Pomolili se, položili cvijet, aranžman i zapalili lampaš.
Taj jednostavan čin – svjetlost koja simbolizira sjećanje i duhovnu prisutnost pokojnika – dio je naše tradicije, duboko ukorijenjene u kulturu sjećanja.
Od poštovanja do potrošnje
No, ono što je nekoć bilo skromno i dostojanstveno, danas se pretvorilo u natjecanje u količini i sjaju. Redovi plastičnih lampaša koje gore jedan dan, zapravo nekoliko sati, a zatim završavaju u kontejnerima, pretvaraju groblja u privremene deponije.
U Međimurju se nakon blagdana skupljaju tone plastičnih ostataka, a komunalne službe ponovno apeliraju na građane da smanje količinu otpada.
Umjesto jednokratnih lampaša, preporučuju se stakleni ili oni na baterije – trajni, ekološki i estetski. Oni ne gube simboliku, a mogu svijetliti cijelu godinu.
Groblja puna, ali i kante
Slika prepunih kontejnera i razbacane plastike kraj grobova ostavlja gorak dojam. Dok lampaši dogorijevaju, pitanje ostaje – kome uistinu svijetle? Pokojnicima ili našem osjećaju dužnosti i navike?
