Danas se u EU obilježava dan borbe protiv trgovine ljudima, jednog od najbrže rastućih zločina na svijetu.
Trgovina ljudima i dalje je jedan od najozbiljnijih globalnih problema suvremenog društva. Unatoč brojnim međunarodnim naporima, milijuni ljudi svake godine postaju žrtve eksploatacije, a kriminalne mreže ostvaruju ogromnu dobit iskorištavanjem najranjivijih članova društva. Ovaj fenomen pogađa sve regije svijeta – od siromašnijih zemalja iz kojih žrtve potječu do bogatijih država u koje ih najčešće odvode.
Trgovina ljudima prisutna je u svim regijama svijeta
Prema podacima Ureda Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal (UNODC), većina žrtava, njih oko 60 posto, otkriva se unutar granica vlastite zemlje. Dodatnih 18 posto identificirano je u susjednim regijama, dok se 16 posto otkriva u transnacionalnim tokovima, najčešće između Afrike, Azije i Europe. Većina žrtava dolazi iz subsaharske Afrike, Južne i Istočne Azije.
Trgovina ljudima ne poznaje granice. Događa se i u razvijenim i u nerazvijenim zemljama, u urbanim središtima, ruralnim područjima, pa čak i unutar obitelji.
Ogroman kriminalni biznis i rastuća prijetnja
Procjenjuje se da trgovina ljudima godišnje generira čak 150 milijardi američkih dolara dobiti. Radi se o jednom od najbrže rastućih oblika organiziranog kriminala, uz trgovinu drogom i oružjem. Prema izvješću UNODC-a, 2020. godine prijavljeno je 50 tisuća slučajeva iz 141 države, no stvarni broj žrtava procjenjuje se na oko 50 milijuna ljudi.
Trgovci ljudima koriste siromaštvo, klimatske promjene, oružane sukobe i političku nestabilnost kako bi iskoristili ranjive skupine – migrante, žene, djecu, nezaposlene i raseljene osobe.
Taktike trgovaca: od prijevare do nasilja
Trgovci ljudima koriste cijeli spektar metoda za novačenje i iskorištavanje svojih žrtava. Neki nude lažna obećanja o sigurnom poslu i boljem životu u inozemstvu, dok drugi posežu za otvorenim nasiljem i prijetnjama. Žrtve često završavaju u prisilnom radu, seksualnoj eksploataciji, prisilnim brakovima ili čak prisilnom kriminalu.
Zbog slabe prijavljenosti i malih rizika za počinitelje, ovo kazneno djelo karakteriziraju velike zarade i mali izgledi za kaznu, što dodatno potiče širenje mreža trgovine ljudima diljem svijeta.
Žrtvama je često teško pobjeći
Mnogi žrtve ne uspijevaju same pobjeći zbog prijetnji, nasilja, oduzetih dokumenata ili osjećaja srama i straha. Često ni ne prepoznaju da su žrtve, osobito ako ih iskorištava partner ili član obitelji. Prema statistikama, 41 posto žrtava samo se prijavi vlastima, dok policija pokreće istragu u tek 28 posto slučajeva.
Najčešći oblici trgovine ljudima: seksualna eksploatacija i prisilni rad
Seksualna eksploatacija i prisilni rad najrašireniji su oblici trgovine ljudima. Gotovo 39 posto žrtava prisiljeno je na seksualnu eksploataciju u bordelima, hotelima, klubovima i na ulici, dok je 42 posto prisiljeno raditi u tvornicama, poljoprivredi, ribarstvu ili rudnicima.
Dodatno, dio žrtava prisiljava se na kriminalne aktivnosti, prosjačenje, prisilne brakove ili čak na davanje organa.
Najugroženije skupine: žene i djeca
Žene i djevojčice čine oko 61 posto svih žrtava trgovine ljudima. One su najčešće žrtve seksualne eksploatacije, ali i prisilnog rada, osobito u kućanstvima. Broj djece među žrtvama u posljednjih 15 godina utrostručio se – sada čine oko 35 posto ukupnog broja žrtava.
Muškarci i dječaci češće su žrtve prisilnog rada, osobito u građevinarstvu, poljoprivredi i industriji.
Trgovci mogu biti svi – od organiziranih bandi do članova obitelji
Iako se često povezuje s organiziranim kriminalom, trgovci ljudima nisu uvijek dio mreže. Podaci UNODC-a pokazuju da 40 posto počinitelja čine žene, što je znatno više nego kod drugih kaznenih djela. Počinitelji mogu biti članovi obitelji, intimni partneri, poznanici ili članovi kriminalnih skupina.
Globalni okvir i borba protiv trgovine ljudima
Više od 180 zemalja ratificiralo je Protokol Ujedinjenih naroda za suzbijanje trgovine ljudima, koji definira međunarodne standarde za prevenciju, suzbijanje i zaštitu žrtava. Slično, Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima SAD-a (TVPA) uspostavlja stroge definicije i mehanizme za borbu protiv ovog zločina.
Ključna komponenta definicije trgovine ljudima uključuje tri elementa: čin (novačenje, transport), sredstvo (prijevara, prisila) i svrhu (eksploatacija). Važno je istaknuti da premještanje žrtava nije nužno da bi se zločin dogodio – eksploatacija se može dogoditi i u vlastitoj zajednici.
Novi obrasci i prijetnje
Najnovije globalno izvješće upozorava na porast prisilnog rada od čak 47 posto između 2019. i 2022. godine, što ga sada čini najčešćim oblikom trgovine ljudima. Istodobno, trgovina putem digitalnih kanala, osobito za seksualnu eksploataciju i online prijevare, sve je raširenija.
Također je zabrinjavajuće povećanje broja djece žrtava, osobito djevojčica koje čine sve veći udio u ukupnom broju seksualno iskorištavanih osoba.
Odgovornost država i privatnog sektora
Dok međunarodni dokumenti pozivaju vlade da djeluju protiv trgovine ljudima, neke države i same sudjeluju u prisilnom radu ili seksualnom ropstvu. Osim državnih struktura, veliki je naglasak i na odgovornosti privatnog sektora. Industrije poput poljoprivrede, ribarstva, građevinarstva i kućanskih poslova često su povezane s prisilnim radom.
Ključ je prevencija i međunarodna suradnja
Stručnjaci upozoravaju da su prevencija, rana identifikacija žrtava i međunarodna suradnja presudni za borbu protiv ovog zločina. Potrebno je jačati zakonske okvire, usklađivati podatke i ulagati u proaktivne policijske akcije, ali i u zaštitu žrtava.
Ulogu imaju i civilne organizacije i privatni sektor, koji kroz edukaciju, podršku žrtvama i kampanje podižu svijest o ovom problemu. U vremenu kada trgovina ljudima poprima sve složenije i digitalno sofisticirane oblike, zajedničko djelovanje nužno je kako bi se zaštitila ljudska prava i dostojanstvo svakog pojedinca.
