Nekad je Jelena Harandi iz publike bodrila malu Lidiju, a danas Lidija snima majčin nastup i dijeli ga s obitelji
Naše mame su uvijek tu – prate nas, bodre i žive svaki naš uspjeh kao svoj. Sjedile su u prvim redovima školskih priredbi, navijale na sportskim natjecanjima i znale svaki stih naših recitacija. No, s vremenom se uloge zamijene. Kad one ostare, red dolazi na nas – kćeri koje s istim žarom bodre svoje majke.
Glazba koja spaja generacije
Tako je bilo i danas, 16. listopada, u Domu za starije i nemoćne osobe u Čakovcu, gdje su se povodom obilježavanja Mjeseca starijih osoba korisnici Doma predstavili glazbenim programom. Zbor korisnika otpjevao je nekoliko poznatih pjesama iz njihove mladosti koje su publici izmamile osmijehe na lica.
U publici smo primijetili Lidiju Božek iz Preloga, koja je iz publike snimala nastup zbora. Naime, njezina majka, Jelena Harandi (85), bila je jedna od članica zbora.
“Došla sam posjetiti mamu i pružiti joj podršku. Jako je sretna kad nastupa, voli pjevati i družiti se s ostalim korisnicima. Fotografije i video nastupa slala sam i ostatku rodbine. Ponosna sam na svoju mamu”, rekla je Lidija Božek.
Trenuci koji se pamte
U toj dvorani zamijenile su se uloge, ali osjećaj je ostao isti – podrška, ponos i bliskost. Nekad je Jelena iz publike bodrila malu Lidiju, a danas Lidija snima majčin nastup i dijeli ga s obitelji.
To nije sentimentalna scena, nego prirodan nastavak odnosa koji traje cijeli život. Jer između majke i kćeri uvijek postoji ta tiha, nenametljiva povezanost – ona koja se ne mora objašnjavati, samo se vidi, u jednom pogledu i osmijehu.
