Invazivni stršljen, koji se smatra opasnijim od domaćega, proširio se priobalnim krajevima Hrvatske i Italije te došao sve do Istre, pokazalo je novo istraživanje stručnjaka iz Zavoda za javno zdravstvo.
Riječ je o orijentalnom stršljenu (Vespa orientalis), čija su prirodna staništa Afrika, Bliski istok i južni Mediteran. Termofilan je, što znači da voli toplinu, i izvrsno se prilagođava urbanim sredinama.
Stručnjak za kukce u istarskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. sc. Nediljko Landeka kaže da je poznat i po agresivnijem ponašanju u odnosu na domaće vrste te po izrazitoj otpornosti na promjene okoliša.
“Također je poznat po tome što može letjeti čak i u sumrak zahvaljujući posebnim fotoreceptorima koji mu omogućuju orijentaciju pri slabom svjetlu, što ga čini još opasnijim za ljude u naseljenim područjima jer je aktivan dulje od domaćih vrsta”, dodaje Landeka.
Budući da je termofilan, što znači da maticama odgovara toplina, odgovaraju mu ljudske nastambe u kojima može naći topla mjesta. Matica na jesen ide u hibernaciju da bi prespavala ostatak jeseni i zimu i probudila se u travnju. Tada kreće u izgradnju nove kolonije te na svijet donosi novu generaciju ličinki. Ta nova generacija kasnije preuzima izgradnju gnijezda i hranjenje ličinki, dok matica liježe nova jaja. Početkom ljeta kolonija može doseći broj od nekoliko stotina jedinki, u povoljnim uvjetima čak i do 1000.
Landeka kaže da je jako tolerantan na alkohol te da leti duže tijekom dana od domaćeg.
“Žuta traka na abdomenu služi mu kao fotonaponska ćelija i daje mu dodatnu energiju. Zato je, za razliku od ostalih vespida koje su najaktivnije ujutro, najaktivniji poslijepodne”, tumači naš stručnjak, piše Index.hr
Ponovno se vratio u Hrvatsku
U Hrvatskoj je bio udomaćen 1970-ih, kada su zabilježeni njegovi zadnji nalazi. Nakon toga je nestao na duže vrijeme, da bi se ove godine pojavio između Splita i Solina, ali i sjevernije u Istri, Sloveniji i sjevernoj Italiji.
Landeka kaže da su ga nedavno primijetili kod Novigrada.
“Kako bismo što prije evidentirali njegov dolazak, organizirali smo prikupljanje podataka preko pčelara”, priča nam Landeka koji je ovih dana bio na terenu u izvidima.
“Podijelili smo pčelarima slike na kojima se vidi kako izgleda. Ima karakteristične crvenkaste pruge, a na abdomenu, za razliku od domaćeg, ima žutu traku.
Relativno se lako prepoznaje. Pokazalo se da su ga pčelari zabilježili kod Novigrada. Kod Kaštela u jednom kamenolomu slučajno ga je opazio jedan naš entomolog, dr. sc. Toni Koren”, kaže Landeka.
