Težak je izbor između ova dva medija. Iako oba imaju svojih prednosti, može se reći da film zahtijeva mnogo manje truda i vremena
S druge strane, knjiga otvara vrata svjetovima mašte, širi horizonte i rječnik, ali zahtjeva da se na nekoliko sati isključimo iz ubrzanog tehnološkog svijeta, što je ponekad teško postići.
Od 15. listopada do 15. studenoga obilježava se Mjesec hrvatske knjige. Tim povodom upitali smo Međimurce vječno pitanje, vole li više film ili knjigu.
Vlado Bošnjak iz Čakovca
– Dobri su i knjiga i film, ali trenutno bih rekao knjiga. Uskoro izlazi moja posljednja knjiga koju sam napisao povodom 50 godina karatea u Međimurju, obljetnice koja se obilježava ove godine. Knjiga prati povijest čakovečkog Karate kluba Globus, popraćena je s 390 slika i ima 430 stranica.
U knjigu sam uvrstio i stare članke i fotografije iz lista Međimurje, iz 1974. i 1975. godine. Kad se ne bavim pisanjem, najviše volim čitati povijesne knjige.
Dragutin Bogdan iz Sv. Martina
– Dosta sam čitao kad sam imao vremena, a filmove gledam redovito. Tijekom tjedna gledam serije, a vikendom filmove. Moji najdraži žanrovi su akcijski filmovi, dokumentarci i filmovi o prirodi.
Ljubav prema čitanju me prati još od djetinjstva, sjećam se Pinokija, Tarzana i drugih naslova koje smo čitali u školi, no sada pretežno čitam beletristiku, ali volim i knjige o ljekovitom bilju, tehnologiji. Teško je izdvojiti samo jednu, popis je dug.
Viktorija Klarić iz Čakovca
– Težak izbor, no ipak bih radije odabrala film. Posebno volim animirane filmove, a posljednji koji sam pogledala i koji me se dojmio bio je „Kako dresirati zmaja”.
Od knjiga svima toplo preporučam „bLISTanje” Draška Regula, autor ima Locked-in sindrom (LIS), a od tjelesnih mogućnosti ima tek pomicanje kapaka i gibanje očnih jabučica. Regul piše izuzetno duhovito i dirljivo, a svatko tko pročita knjigu može iz nje mnogo toga naučiti.
Ivan Kosec iz Savske Vesi
– Nemam vremena ni za čitanje ni za filmove. Radije se krećem, dnevno prošetam 25 kilometara. Svakog jutra 8 kilometara do trgovine i natrag, zatim 12 kilometara do Mihovljana i natrag, svugdje idem pješke. Kiša i loše vrijeme me ne zaustavljaju, a zbog kretanja nikada nisam bolestan.
Bitan mi je zdrav život, televiziju ponekad pogledam navečer, a knjiga kod kuće imam stotinu, no moram priznati da im ne znam ni naslove.
Bruno Bujanić iz Čakovca
– Podjednako volim filmove i knjige, no češće čitam. Posljednje sam čitao „Sapiens: Kratka povijest čovječanstva” Yuvala Noaha Hararija, a volim i krimiće Agathe Christie.
Dostojevskog, klasike. Od naših pisaca volim Kristijana Novaka. Za čitanje koristim Kindle, čitač e-knjiga koji je vrlo praktičan. U jedan mali uređaj stane stotinu knjiga, stranice su bijele, nema plavog svjetla kao na mobitelu, tako da najčešće čitam prije spavanja.
Bela Veronika Lovrenčić iz Čakovca
Uvijek biram knjigu. Filmovi su lijepi, imaju efekte, glazbu, no knjiga daje čitatelju mogućnost da sam stvori svoj svijet iz pročitanoga.
Film ti ponudi sve gotovo, a ti tu sliku samo konzumiraš, dok te knjiga ipak natjera da procesuiraš informacije koje si dobio. Preporučam „Intermezzo” Sally Rooney i „Putovanje zvano igra” Marka Babića. Ima toliko žanrova, toliko izbora, treba čitanju dati šansu. Svi mogu naći nešto što im se sviđa.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3677
