Povodom Europskog dana darivanja organa, razgovarali smo s Teom Mikec, predsjednicom Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Međimurja
Tea Mikec, predsjednica Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Međimurja podijelila je s nama svoju priču koja je krenula kad je imala samo 17 godina.
Na dan kad su njeni vršnjaci ponosno hodali ulicama grada u maturantskim odorama, Tea je ležala u bolnici na odjelu hemodijalize i primala dijalizu.
Sve je krenulo bezazlenim kašljem, a onda se vađenjem krvi ustanovio visoki udio kreatinina u krvi, čak 1000 µmol/L (normalna vrijednost kreatinina u krvi kod žena je do 90 µmol/L).
Na novi bubreg je čekala “samo” godinu dana, a s obzirom na to što neki pacijenti na novi bubreg čekaju i do 20 godina, ovo je još bilo brzo.
Dok ne dobiju novi bubreg, pacijenti su primorani ići na dijalizu svaki drugi dan koja traje i do četiri sata.
No, to nije samo postupak koji pacijenti odrade. Oni moraju strogo paziti na unos tekućine, u koji naravno spadaju i juha, i kava i voće.
Ukoliko dođu s tri i više litara, odnosno kilograma tekućine, utoliko dijaliza postaje teža.
Hranu bogatu kalijem, kao što su banane ili rajčice, moraju izbjegavati. Za one kojima je teško odreći se toga, smiju pojesti jednu bananu, ali samo tijekom dijalize.
Najljepša stavka u ovoj teškoj priči da je upravo Teina majka bila donor. Ona se kao donor morala pripremati cijelu godinu da bi transplantacija bila uspješna.
“Mama sigurno nije dvojila ni sekunde kad je saznala da mi može biti donor”, govori nam Tea.
Za tjedan dana Tea slavi svoj novi rođendan, a tad će biti točno 17 godina otkako je dobila novu priliku za život.
“Neki dani su posebniji od drugih, a meni je baš taj 21. 10., kad slavim svoj drugi rođendan posebniji od svih ostalih. Da nije bilo mame koja mi je po drugi puta podarila život i liječnika iz KBC-a Zagreb, ja ne bih bila danas tu gdje jesam. Upravo su me pozitivnost i hrabrost dovele do (n)ovih 17 godina,” govori nam Tea i nadodaje da koliko god život zna biti težak, isto toliko je i lijep.
Budući da je po zanimanju slastičarka, slavlje je baš kako i priliči pravom rođendanu – uz posebnu tortu.
Osim po finim tortama, Goričan i okolica znaju Teu po izradi jabuka koja se simbolično stavlja na vrh zastave koju u povorci na svadbi nosi zastavnik.
Nakon svoje prve dijalize, Tea se učlanila u udrugu i tada bila najmlađa članica udruge. Govori nam da je udruga uvijek bila puna podrške i spremna za razgovor, ali da ju je isto tako upoznala s pravima koja joj pripadaju.
“Ja sam bila jako mlada kad mi se to dogodilo, ali sam se brzo posložila u glavi. To je bio moj novi život i ja sam ga takvim prihvatila. Rekla sam si da to tako mora biti i da će se liječnici pobrinuti da ja budem dobro”, govori nam Tea i rekla da je takav pozitivan stav odigrao veliku ulogu.
Njena udruga trenutno broji 69 članova, od toga je 28 transplantiranih osoba, 36 na dijalizi, a pet je podupirajućih.
Uskoro slijedi i veliki 40. rođendan odjela dijalize i udruge pa se tom prilikom priprema veliko slavlje, a predsjednica udruge poziva sve koji su na dijalizi, da se priključe udruzi i olakšaju si put kojim su bili primorani krenuti.
“Bez donora organa, nema ni priče, ni nade, ni transplantacije“, govori nam Tea te poziva sve koji žele, da se uključe u priču donatora organa.
