Svjetski dan beskućnika obilježava se 10. listopada kako bi se podigla svijest o problemu beskućništva i potaknula društvena solidarnost.
Svjetski dan beskućnika obilježava se svake godine 10. listopada s ciljem podizanja svijesti o problemima i izazovima s kojima se suočavaju osobe bez doma. Prvi put je obilježen 2010. godine, potaknut inicijativama organizacija civilnog društva diljem svijeta koje žele skrenuti pozornost na činjenicu da beskućništvo nije samo socijalni problem, već i pitanje ljudskog dostojanstva i osnovnih prava.
Problem koji često ostaje nevidljiv
Prema procjenama međunarodnih organizacija, deseci milijuna ljudi diljem svijeta žive bez stalnog krova nad glavom. Beskućništvo poprima različite oblike — od ljudi koji spavaju na otvorenom, preko onih koji borave u prihvatilištima, do onih koji privremeno žive kod prijatelja ili rodbine. Cilj ovog dana je potaknuti zajednice da pruže sustavnu podršku, ali i razbiti predrasude o beskućnicima.
Danas, 10. listopada, u središtu Čakovca obilježen je Svjetski dan beskućnika. Događanje je organiziralo Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec, uz podršku Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, a cilj je bio skrenuti pozornost javnosti na problem beskućništva i važnost sustavne podrške.
Akcija na Franjevačkom trgu
Na Franjevačkom trgu postavljen je informativni kutak, dijeljeni su promotivni materijali i simbolični kolači, a ono što je obilježavanje učinilo posebnim bila je aktivna uključenost samih korisnika programa organiziranog stanovanja. Oni su pripremili poruke koje govore o njihovim iskustvima, ali i o tome koliko je važna prilika za novi početak.
– Ovo je već treća godina da 10. listopada obilježavamo ovaj dan na ovakav način. Želimo uključiti i građane i korisnike jer oni nisu samo primatelji pomoći, već aktivni sudionici zajednice. Važno je da ih se vidi i čuje – istaknula je socijalna radnica Marija Pokos iz Crvenog križa.
Program organiziranog stanovanja u Međimurju
U Centru Prinos trenutno je smješteno deset osoba, a program omogućuje ukupno 14 ležajeva raspoređenih u četiri stambene jedinice. Riječ je o prvom organiziranom obliku skrbi za beskućnike u Međimurskoj županiji. U njemu sudjeluju osobe koje su ranije bile na ulici, izašle iz zatvorskog sustava, imale narušene obiteljske odnose ili su se suočavale s poteškoćama mentalnog zdravlja.
Za korisnike brine osam zaposlenika – četiri asistenta koji pružaju svakodnevnu podršku i četiri djelatnika zadužena za administrativne i terenske aktivnosti, među kojima su i dvije socijalne radnice te stručni suradnici u humanitarnoj djelatnosti. Naglasak programa je na reintegraciji korisnika u društvo i stjecanju samostalnosti.
– Kada netko ostane bez doma, to ne znači da je izgubio pravo na dostojanstven život. Dovoljno je malo podrške i povjerenja da osoba ponovno stane na noge. Imamo i lijepe primjere ljudi koji su kroz program stali na vlastite noge, našli posao i stan i sada žive samostalno – kazala je Pokos.
Dodala je kako je problem beskućništva često nevidljiv široj javnosti, jer mnogi beskućnici nisu nužno na ulici već se privremeno snalaze kod poznanika, rodbine ili u improviziranim uvjetima. Upravo zato, kaže, društvo mora razvijati sustave ranog prepoznavanja i pružanja pomoći prije nego što situacija postane bezizlazna.
Ljudsko dostojanstvo na prvom mjestu
– Beskućništvo nije samo pitanje krova nad glavom, nego i pitanje dostojanstva, prilike za novi početak i podrške koju svatko zaslužuje – zaključila je Pokos.
