Generacija rođena 1960. i 1961. godine okupila se u školskim klupama OŠ Draškovec 50 godina od završetka osnovne škole
Pedeset godina prošlo je otkako su učenici rođeni 1960. i 1961. godine u Osnovnoj školi Draškovec posljednji put čuli školsko zvono i rastali se s učiteljima, prijateljima i klupama u kojima su proveli najbezbrižnije godine svog života. Davne 1975. godine bili su osmaši, školski drugovi i prijatelji.
Tih 29 učenika zajedno je dijelilo osmijehe i suze, uspjehe i padove, prve ljubavi, nestašluke i zadaće koje se uvijek ostavljalo „za sutra“.
Život ih je, naravno, odveo u različitim smjerovima – neki su se skrasili u Međimurju, neki u drugim dijelovima Hrvatske, a pojedinci i izvan granica domovine.
Mnogi su osnovali obitelji, odgojili djecu, a danas već uživaju u društvu unuka. No, koliko god daleko otišli, u srcima je uvijek ostalo ono nešto posebno – uspomena na školske dane u Draškovcu.
Susret nakon pola stoljeća
U subotu, 4. listopada, njih 17 ponovno je odlučilo vratiti vrijeme unatrag i proslaviti pedeset godina od završetka osnovne škole – svoj zlatni jubilej male mature. Susret su započeli misom u crkvi svetog Roka, gdje su se zahvalili za sve što im je život donio i sjetili se onih koji, nažalost, više nisu među njima.
Nakon mise, put ih je vodio tamo gdje je sve počelo – u Osnovnu školu Draškovec. Učionice su se promijenile, ali atmosfera je ista kao nekad.
Stari imenik i nova sjećanja
Na ulazu ih je dočekala sadašnja ravnateljica škole, Margit Mirić, uz srdačnu dobrodošlicu: „Drago mi je što ste se ponovno okupili u tolikom broju. Ovakvi susreti pokazuju koliko su školska prijateljstva važna i trajna. Nadam se da će vam ovo postati tradicija – vidjeti se svake godine.“
U učionici ih je dočekalo i posebno iznenađenje – stari imenik njihove razrednice Marije Kovač.
Na trenutke su ponovno postali osmaši – bezbrižni, veseli, s iskricom djetinjstva u očima. Prisjetili su se razrednih izleta, priredbi, prvih simpatija, ali i prijatelja kojih danas više nema. Njima su kasnije odali počast paljenjem svijeća na mjesnom groblju.
Emocije, smijeh i – ples
Pozdrave njihove nekadašnje razrednice Marije Kovač prenijela je Agneza Mihac, rođena Vadas, koja je u ime cijele generacije zahvalila svima koji su pridonijeli da se susret održi.
Nakon službenog dijela u školi, druženje se nastavilo u obližnjem restoranu u Donjem Kraljevcu uz pjesmu i ples. Život je samo jedan – uživajmo, veselimo se zajedno dok možemo!
