Australka međimurskih korijena Morgaan Blažina boravila je u Međimurju gdje je istraživala tradiciju i kulturu svojih predaka.
Na adrese elektroničke pošte pojedinih udruga s područja Međimurske županije nedavno su stigle poruke koje su se primateljima na prvu možda učinile kao neželjena pošta, odnosno spam. Iza poruka krije se međutim priča o 29-godišnjoj Morgaan Blažini, mladoj ženi iz australskoga grada Melbournea.
Proteklih deset dana Morgaan je boravila u Međimurju iz kojega njezina obitelj vuče korijene. Dodatan razlog za posjet je bila njezina ljubav prema slavenskoj kulturi. Morgaanini baka i djed prije selidbe u Australiju bavili su se pletenjem košara, zanatom koji je u njihovoj obitelji, kako je doznala, živio oko 200 godina. Majka nije, ali spomenutim su se posljednje bavile njezine bake.
Tako je na kontinentu tamo ispod odrastala slušajući priče o pletenju u Kotoribi, mjestu iz kojega potječe njezina obitelj, a u njoj je rasla želja za posjet pradomovini.
Putem interneta te poznanstava Morgaan je stupila u kontakt s Brankom Pogorelcom koji joj je pružio priliku da se uživo upozna s pletenjem košara. Proces izrade cekera i košarica, od kuhanja šibe do njezinog ručnog guljenja, prezentirao joj je Mijo Mozeš. Njezin talent za rad rukama brzo se pokazao.
Morgaan inače živi i radi u rodnome Melbourneu. Uspješna mlada žena diplomirala je povijest, arheologiju i pravo, a radi kao odvjetnica. Njezina dugoročna želja je baviti se međunarodnim pravom. Sanja o preseljenju u Europu, no nije još sigurna gdje – ovisi i o poslovnim prilikama.
Branko Pogorelec joj je za vrijeme posjeta u šali predložio da joj pomogne pronaći muža u Hrvatskoj. Nije odbila, no postoje uvjeti. Mora biti zaposlen, imati vlastitu nekretninu te, kako napominje, ne smije koristiti rakiju kao lijek za sve, odnosno ne smije biti sklon pijenju alkoholnih pića.
Što je otkrila?
Morgaan u istraživanju pomaže obitelj Markač. Poznanica Petra Markač, koja također živi u Australiji, pomaže joj učiti hrvatski jezik. Uz Petrinu pomoć upoznala je Moniku, Petrinu sestru, koja joj je pomagala prilikom dolaska u Kotoribu te ju je povezala sa župnikom Ivanom Kljunićem. Svećenik joj je omogućio pristup crkvenim arhivima.
U Kotoribi se čuvaju zapisi koji sežu samo do 1949. godine, a stariji su spremljeni u Državnom arhivu za Međimurje u Štrigovi. Morgaan je pregledala brojne stare fotografije te otkrila i lokaciju na kojoj se vjerojatno nalazila obiteljska kuća u Kotoribi.
Također, Damir i Blaženka, roditelji Petre i Monike, rado su ju poveli na obilazak Međimurja omogućivši joj dublji doživljaj ovoga kraja. Kao zaljubljenica u povijest, tradiciju i običaje Morgaanina je prva stanica u Čakovcu bio Muzej Međimurja Čakovec gdje je upoznala kustosicu Janju Kovač.
Posjetila je Podturen i upoznala članove Kulturno-umjetničkog društva Podturen, među kojima je i stolar Slavko Vidović, poznat po izradi tradicionalnih podturenskih maski – čaplji. S interesom je slušala o fašničkim običajima.
U Svetoj Mariji ugostila ju je Gordana Hunjadi koja joj je predstavila i pokazala rukotvorine Svetomarske čipke. Put ju je odveo i u Turčišće gdje joj je Branko Vlah pokazao i opisao njihove tradicionalne maske – lafre.
Morgaan će ovih dana obići i pojedine druge dijelove Hrvatske pa otputovati u Australiju, no nema sumnje da će se brzo vratiti u zavičaj svojih predaka.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3673
