U Međimurju radi gotovo četiri tisuće stranih radnika. Donosimo mišljenja građana o tome kako prihvaćaju strance i iskustva koja s njima imaju.
Kako prihvaćamo strance?
U Međimurju radi gotovo četiri tisuće stranih radnika, najviše iz Nepala, Indije i Filipina. Rade uglavnom u građevini, industriji i uslužnim djelatnostima, a iako se pretežno u komunikaciji služe engleskim, mnogi se trude naučiti i hrvatski jezik te što bolje prilagoditi ovdašnjem načinu života. U vrijeme dok se u Zagrebu najavljuje i prosvjed, zbog navodne zaštite domaćih kulturnih vrijednosti, nekoliko Međimuraca upitali smo kakva su njihova iskustva i stav o stranim radnicima.
BRANKO MIHALOVIĆ (ČAKOVEC)
U mojoj ulici su Filipinci, veoma korektni ljudi, pozdravljaju, uredni su. Nikakvih problema s njima nemam. I sam sam 11 godina radio vani, bili smo tada prisiljeni ići zaraditi. Neki strani radnici rade probleme, ali to su iznimke. Više prigovora imam na to kako voze po cesti, no ne znam što bi bilo bez stranih radnika, puno ljudi je otišlo iz Međimurja. Mislim da bi samo trebala biti stroža selekcija kada se zapošljavaju stranci, da dođu stručni ljudi.
JASMINKA HORVAT (ČAKOVEC)
Nemam ništa protiv stranih radnika ni uvoza strane radne snage. Granice su otvorene, sve je slobodno. I naši ljudi idu raditi u inozemstvo pa zašto ne bi i stranci dolazili kod nas raditi. Možda to snižava cijenu rada, no to je neminovno, tako je i vani. Male su plaće općenito u Hrvatskoj pa sigurno zbog toga dosta naših ljudi odlazi. Mislim da su strani radnici općenito vrlo ljubazni i pristojni, nikada nisam imala neugodnih iskustava.
ANTUN ŠAFARIĆ (NEDELIŠĆE)
I ja sam bio strani radnik u drugoj državi pa je za mene normalno da i ovdje dolaze stranci raditi. Čovjek ide gdje ima posla, gdje misli da je bolje i da će bolje zaraditi. To je uvijek tako bilo, ovdje su bile male plaće pa se išlo van, a tako je i danas. Znate što ću vam reći, ljudi ovdje uživaju i mogu živjeti, dok se u Njemačkoj samo radi od jutra do sutra. Ljudi su gunđali i prije i danas, gunđat će uvijek, to je u našem mentalitetu.
MILORAD MIHANOVIĆ (SITNICE)
Imam vrlo dobra iskustva sa stranim radnicima. Često radim s njima, popravljam im aute. Nisam protiv njih, ali mislim da bi se trebalo više raditi na tome da se domaća radna snaga zadrži u Međimurju. Pritom mislim i na Rome kojih je također dosta otišlo raditi u inozemstvo. I mi smo isto Međimurci i Hrvati. Plaće su niske, a životni troškovi su visoki. Strana radna snaga snižava cijenu rada pa naši ljudi odlaze iz našeg lijepog Međimurja.
ZVONIMIR BRIŠKI (ČAKOVEC)
Prije sam radio kao taksist pa sam često bio u kontaktu sa stranim radnicima. Često su naručivali prijevoz, pogotovo Filipinci, no nikada s njima nisam imao neugodnih iskustava. Sve su uredno platili, bez prigovora, nije im bio problem ni ako su morali malo duže čekati na prijevoz zbog prometa, a također su uvijek bili vrlo ljubazni i zahvaljivali na prijevozu. Nitko ne ide raditi van jer mu je tamo lijepo, nego da zaradi, pa tako i stranci.
DUŠAN NOVAK (MAČKOVEC)
Tržište ima svoja pravila i strani radnici su naša realnost. I Međimurci su prije 40, 50 godina išli raditi u druge države, bili su ondje strana radna snaga pa bi bilo dobro da se i stranim radnicima koji su ovdje pruži prilika. Ljudi se oduvijek boje nepoznatog, no druge, različite kulture mogu samo obogatiti i proširiti naše horizonte. Oni su ovdje došli raditi, trude se. Trebali bismo im izraziti dobrodošlicu i zahvaliti im što nam pokrivaju tržište.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3672
