Državni inspektorat je na više eksploatacijskih polja u Međimurju utvrdio povrede Zakona o rudarstvu
Međimurje leži na neizmjernim količinama šljunka koji je nezaobilazan građevinski materijal. U nekim prošlim vremenima bilo je dovoljno imati kamion, otići na staru Dravu kod Trnovca i napuniti ga… tko te pita.
Usporedno divljem iskapanju otvarane su brojne šljunčare upitnog statusa. Nekima više nema ni traga, poput Kinčovke kod Gornjeg Hrašćana ili čakovečke Uljare. One koje su opstale i razvile se, ili su novijeg datuma, prava su zlatna koka.
Propisi su donekle posložili taj kaos, danas je potrebna koncesija za eksploataciju. Unatoč tomu, pravo stanje na terenu i dalje je prilična enigma. Anonimno nam se javio čitatelj, njegove su riječi zanimljive:
– Vidite li koliki kamioni pretovareni šljunkom dnevno jure našim prometnicama i uništavaju ih? Stotine. Kopa se na sve strane, ali nitko ne zna koliko i kako duboko. Zanima me i gdje se sve odvozi naše mineralno blago? Smije li strana tvrtka kopati naš šuder i dnevno ga prevoziti u svoju državu, u tamošnju bazu? Najsmješnije je što na kraju dana naši građevinari ne mogu do šljunka – ispričala nam je očito upućena osoba.
Osam šljunčara
Do mnogih je odgovora vrlo teško doći. U Međimurskoj županiji nisu nadležni za eksploataciju. Primaju obavijesti o koncesijama, a Zavod za prostorno uređenje prati je li sve u skladu s prostornim planovima.
Prava je adresa Ministarstvo gospodarstva. Primili smo neke odgovore njihovog Sektora za rudarstvo, prije svega tko su koncesionari za vađenje šljunka i pijeska.
Čakovečka Tegra d.o.o. u vlasništvu je slovenskog Pomgrada iz Murske Sobote i ima koncesiju u Ivanovcu (Preloge) i Cirkovljanu.
Na Galovu u Totovcu danas je koncesionar istarski Holcim d.o.o., član globalne grupacije sa sjedištem u Švicarskoj.
Na predjelu Prodi u Šandorovcu koncesiju ima tvrtka Carović plus d.o.o. iz Totovca. Koncesionar šljunčare pokraj Držimurca je Pavlic-asfalt-beton iz Donjeg Kraljevca. Preloški Eurobeton d.d. koncesionar je na Poredju koje se nalazi uz Industrijsku zonu Prelog istok.
Tko prima naknadu?
Međimurje Tegra d.d. ima koncesiju između Kuršanec Luga i Poleva. Riječ je o dioničkom društvu kojem je većinski vlasnik čakovečki Međimurje PMP.
I za kraj, tu je šljunčara kod Turčišća. Na “grabi” koja je u funkciji postoje tri koncesije. Na eksploatacijskom polju Turčišće-I je David & company sa sjedištem u Vratšincu. Na polju Turčišće-II je Quadro d.o.o. iz Križovca, a na Turčišću, češće zvanom Turčišće-III, je spomenuta Međimurje Tegra d.d.
Većina nabrojanih tvrtki građu koristi za svoju, domaću proizvodnju. Možemo dodati i kako Eko-Međimurje ima važeću koncesiju za ciglarsku glinu u Šenkovcu.
Proučili smo državnu uredbu i utvrdili kako fiksni dio godišnje koncesijske naknade za eksploataciju mineralnih sirovina u cijelosti ide Gradu ili Općini, kao i namjenski dio za sanaciju šteta.
Varijabilni dio govori o količinama. Od 7,5 posto tržišne vrijednosti iskopanog pijeska i šljunka 40 posto ide Gradu ili Općini, 20 posto Županiji, a 40 posto državi.
Sektor za rudarstvo se izuzeo od pitanja o redovnom prijevozu našeg mineralnog bogatstva u inozemstvo. Pitali smo i kako se provodi kontrola iskopanih količina.
Izrađuju li koncesionari rudarske elaborate, poštuje li se dozvoljena dubina kopanja?
Nadalje, je li bilo kakvih nepravilnosti posljednjih godina? Uputili su nas na Državni inspektorat. Evo što nam je Inspektorat odgovorio na pitanje o “premještanju šljunka u inozemnu bazu”.
Slobodan protok?
– Zakon o rudarstvu propisuje da rudarski gospodarski subjekt može biti fizička ili pravna osoba sa sjedištem ili podružnicom u RH, registrirana kod nadležnog tijela za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina. Iznimno subjekt može biti i fizička ili pravna osoba sa sjedištem u državama članicama EU-a, registrirana za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina kod nadležnog tijela države članice EU-a. Propisano je i da tijelo nadležno za rudarstvo mora s rudarskim gospodarskim subjektom sklopiti ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina – odgovor je Državnog inspektorata.
Budući da smo decidirano pitali smiju li tvrtke iskopani šljunak voziti u inozemstvo, ovaj odgovor vjerojatno možemo tumačiti kao potvrdan. Slobodan protok robe i kapitala u EU-u, reklo bi se, koliko god nam se ne sviđalo ovakvo “cecanje” našeg mineralnog bogatstva.
Inspektorat kaže i kako koncesionari moraju jednom godišnje izraditi situacijsku kartu stanja rudarskih radova na eksploatacijskom polju. Njome se utvrđuje kakvo je stanje u odnosu na prethodne godine. Iz ovoga iščitavamo da nitko, a to smo i znali, ne broji i ne važe kamione na dnevnoj razini.
Pandorina kutija
Još kažu da koncesionar mora Ministarstvu svakih pet godina javiti kakvo je stanje rezervi mineralnih sirovina. Jednom godišnje moraju dostaviti podatke o eksploatiranim količinama i dokaze o plaćenoj naknadi.
– Rudarska inspekcija Državnog inspektorata posljednjih nekoliko godina na više eksploatacijskih polja na području Međimurske županije utvrdila je povrede odredaba Zakona o rudarstvu, zbog čega su donesene zakonom propisane upravne i kaznene mjere – odgovoreno nam je na pitanje krše li se propisi, ali bez konkretnijih detalja.
Prometnice su posebna tema. Kamioni jure cestama na kojima im to dozvoljavaju propisi o osovinskom opterećenju, a i drugim cestama. Kad bi se barem teški kamionski promet mogao usmjeriti na ceste s naplatom, kako to rade uljuđene države. Prema čvoru kod mađarske Letine pa neka dalje autocestom jure kuda žele.
Eksploatacija našeg rudnog bogatstva i s njom povezan kamionski promet je tema o kojoj bi trebalo mnogo više govoriti. Red bi bio da se aktivnije uključe naši političari, naročito oni na vlasti. Zasad uglavnom vlada zavjet šutnje. Neka se Pandorina kutija otvori!
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3670
