Tino Panić mladi je karatist, no već iza sebe ima 8 godina staža u sportu i još više medalja s lokalnih, nacionalnih i svjetskih natjecanja
Naš portal često piše i rado prati uspjehe međimurskih sportaša, posebice onih najmlađih, koji će tek za nekoliko godina stasati u prave profesionalce.
Mladi su sportaši nadahnuće za sve ostale, ali i ponos našeg Međimurja.
No, u pozadini njihovog uspjeha ipak ne stoji samo talent, već i dnevna odricanja kako njih, tako i njihovih obitelji te mukotrpan rad kako bi se postigli najbolji rezultati.
Jedan od takvih sportaša je i Tino Panić (14), mladi karatist iz Donjeg Mihaljevca, koji je završio osnovnu školu i priprema se za početak srednjoškolskog obrazovanja u Tehničkoj školi Čakovec. Tino je odličan učenik, a njegovi roditelji, Željka i Marko, kažu da je jako dobro i marljivo dijete.
Svim srcem i dušom u borbu
“Imamo troje djece – Tenu (16), Tina (14) i Tonku (9). Kada je svako dijete krenulo u osnovnu školu, dali smo im na izbor jednu izvannastavnu aktivnost – sport, KUD, pjevanje, bilo što ih zanima.
Ali, uz jedan uvjet – moraju redovito pohađati tu aktivnost, moraju biti svim srcem i dušom u tome. I Tena i Tino i Tonka su nas poslušali i svi su otkrili koliko mogu postići samo ako se drže nečega”, otkrio nam je tata Marko Panić.
Da je to doista tako, svjedoči činjenica da je najstarija Tena, nakon otkrivanja ljubavi prema pjevanju u KUD-u, nastavila obrazovni put u glazbi, Tino je postao prvak u karateu, a Tonka je krenula bratovim stopama te već skuplja prve medalje.
Životni put na tatamiju
Tino je započeo svoju sportsku karijeru u Karate klubu Mihovil iz Preloga i to kada je navršio 7 godina.
Kaže da mu je na početku bilo malo žao jer, kada su prijatelji iz škole nakon nastave otišli igrati nogomet ili se pak družiti, on je krenuo doma pisati zadaću, a nakon školskih obveza slijedio je trening u Prelogu.
Nakon što je shvatio da može više i bolje, a i da bi se htio natjecati na turnirima, prebacio se u Karate klub Globus iz Čakovca koji danas kotira kao jedan od najjačih klubova u zemlji.
Tamo su došle ozbiljne obveze – češći treninzi, putovanja, turniri – i svaki put je bio bolji. Dok su drugi odustajali, Tino je gradio sebe i postajao primjer mladim sportašima.
Dva puta prvak Hrvatske (2023., 2024.), dvostruki viceprvak, dvostruki pobjednik Kupa Hrvatske, osvajač zlata na Svjetskom kupu 2022. te medalja s Balkanskih prvenstava – popis njegovih uspjeha sve je duži. Osim individualnih trofeja, s ekipom je prvak Hrvatske u mlađim kadetima i kadetima.
Sudjelovao je na turniru svjetske lige u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2023. godine gdje je osvojio broncu za koju kaže da mi je najdraža medalja jer je razgledao Dubai i vidio Burj Khalifu.
Najdalji put za turnir je pak napravio kada je nedavno u Meksiku sudjelovao na turniru Svjetske lige gdje je osvojio srebro. Proputovao je 20 zemalja, a sa svakog je puta kući, uz medalje, donio i suvenir – magnetić.
Magnetići su izloženi na posebnom mjestu u kući Panićevih, kao uspomena ne samo na Tinova postignuća, već i na putovanja svijetom.
Za svoj trud nagrađen je i priznanjima Grada Čakovca, Međimurske županije i Preloga. No, sam Tino ističe da mu medalje nisu najvažnije – već disciplina, samokontrola i upornost koje sport nosi.
Trenutno vodeći u Hrvatskoj u kadetskoj kategoriji do 52 kg, Tino se priprema za kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2026. na Cipru. Pred njim su još dva kola Svjetske lige, četiri međunarodna turnira i Kup Hrvatske – ali njegova odlučnost ne jenjava.
Snaga i disciplina mladog čovjeka
Iako su trenutno praznici, Tino svakodnevno odlazi čak dva puta na trening. Njegov dan počinje u 6 ujutro, sam sprema doručak i kreće biciklom na vlak u 8 sati za Malu Suboticu gdje se nalazi dvorana KK Globus.
S jutarnjeg se treninga vraća oko podneva, objeduje i odmara sve do večernjeg treninga. Ponovno biciklom odlazi na vlak u 18 sati za Malu Suboticu i vraća se kući u 22 sata.
Kada smo ga upitali ima li vremena za igru, prijatelje ili što drugo, kaže da ne baš, no njegov otac Marko Panić objašnjava kako ne želi opteretiti sina s previše poslova oko kuće, no da obavi ono što mu se povjeri.
“Pokosi travu, počisti, nekad nađe vremena i za druženje, no mi vidimo da njega doista interesira karate. Lud je za tim sportom – treninzi su i na blagdane, a on ne propušta ni jedan. Na Veliku Gospu nije vozio vlak pa je biciklom otišao od Donjeg Mihaljevca do Male Subotice i natrag. To je snaga volje.
Turniri, putovanja po svijetu s ekipom, vježbanje – to je njegov život. Ako on to želi i vidi se u tom sportu, nema smisla braniti to djetetu ili mu otežavati”, zaključuje otac Marko.
Kada traje škola, trening je samo navečer, a slobodno vrijeme Tino provodi u učenju. Naime, sve je razrede osnovne škole prošao s odličnim uspjehom te se nada da će biti uspješan i kao tehničar za računalstvo u Tehničkoj školi u Čakovcu.
Ipak, njegov je san da jednog dana postane trener karatea, a možda i da se natječe na Olimpijskim igrama, ukoliko se karate ponovno vrati u njihov repertoar.
Tino je samozatajni tinejdžer, discipliniran i marljiv, ponos je svoje obitelji. Da nema njegove odlučnosti i odricanja, ne bi bilo ni uspjeha i medalja. Talent je samo 1 posto uspjeha, a ostalih 99 posto je trening i upornost.
Iza njega su ogromni uspjesi, a ispred njega svjetla sportska budućnost. San može postati stvarnost ako nikada ne odustaneš – a Tino živi svoj san.
