Lovro Pergar iz Zasadbrega, jedini lončar u Međimurju, na Porcijunkulovu predstavio svoje keramičke proizvode nastale dugom obiteljskom tradicijom.
Jednu od najupečatljivijih pozicija na čakovečkom Porcijunkulovu, onu kod Doma sindikata – Trgovačkog kasina, zauzeo je 28-godišnji Lovro Pergar iz Zasadbrega.
Jedini je lončar (muškog roda) u Međimurju. Ljubav prema proizvodima od gline naslijedio je od oca Ivana, majstora-pećara, čiji je otac Martin, Lovrin djed, također bio pećar. Vidljivo je, dakle, da se obiteljski zanat prenosi generacijama.
Na najvećoj međimurskoj turističkoj manifestaciji predstavlja se već godinama, a svaki put nastoji prezentirati nešto novo.
– Počeo sam, primjerice, proizvoditi lampe. Sad već imam više od 10 godina iskustva, a sljedeće mi je u cilju primijeniti tradicionalne metode na moderni štih. Na Porcijunkulovu sam sudjelovao tijekom svih pet dana manifestacije. Udarna je, kao i gotovo uvijek, bila subota, iako je posjećenost bila solidna i tijekom ostatka.
Jako dobro idu, na primjer, bidre, tepsije, posude s poklopcima, tiblice, vrčevi… Dosta me ljudi traži posude za žar, trenutno sam u postupku isprobavanja – objasnio je za naš list Lovro.
Proizvodi uporabnu i ukrasnu keramiku. Često surađuje s drugim gospodarskim subjektima, a jednu od najdužih suradnji ostvario je s Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom Đuran iz Slakovca za koje izrađuje predivne međimurske tiblice za meso.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3668
