Njezin je suprug iz Lapšine, gdje je par stanovao dok nisu našli dom u Hlapičini, nakon dugog traženja. Kuća je kupljena 1999. godine i Perčići otada žive u njoj.
Ova je kuća izgrađena 1925. godine.
– Zaljubila sam se u nju na prvi pogled, volim takve stare kuće, a ova je nekako baš imala svoju priču, svoju dušu. Ispred kuće bila je drvena klupica, a ograda je bila od starinskih stupova i živice. Odmah sam znala da je ta kuća ono što sam tražila – kaže Radmila Perčić.
Njezin je suprug iz Lapšine, gdje je par stanovao dok nisu našli dom u Hlapičini, nakon dugog traženja. Kuća je kupljena 1999. godine i Perčići otada žive u njoj.
– Iznutra smo ju obnovili i uredili, ali izvana je ostala kakva je bila. Nama ne smeta kako izgleda – smije se Radmila.
Iza kuće je i prostrani vrt koji Perčići koriste za proizvodnju vlastite hrane.
Neko vrijeme imali su koze i proizvodili sir, uzgajali su zečeve, no sada imaju „samo” vrt prepun povrća, s vlastitim sustavom navodnjavanja koji je osmislio Mladen Perčić, agronom po struci. On se bavi vrtom, to je „mjesto na kojem se izražava” i u praksi koristi znanje.
Ono što nije znao, vezano uz izgradnju plastenika i sustava navodnjavanja, naučio je savjetujući se s internetom i gledajući videe s uputama.
Osim uobičajenih kultura – jagoda, salate, luka, paprika i rajčice, koji dobro uspijevaju unatoč suši – na vrtu rastu i lubenice te soja, mahunarka koja je odličan izvor proteina.
– Puno nam znači što proizvodimo vlastitu hranu. Dosta je posla u vrtu, ali isplati se, uživamo u tome što radimo, a znamo da to što jedemo nije špricano pesticidima, već potpuno prirodno i domaće – kaže Radmila.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3667
