Bez njih nema nijednog proštenja, pa ni Porcijunkulova, a svako ručno rađeno licitarsko srce nosi poruku od srca i duše
Na Porcijunkulovom u Čakovcu, uz mirise langoša i šarenilo štandova, pronašli smo ono bez čega nema pravog proščenja – licitarska srca. Šarena, sjajna, s ogledalcima i porukama koje diraju dušu ili razvlače osmijeh, ona su i dalje omiljen suvenir, poklon i znak pažnje.
Srce koje govori
Na jednom od štandova pronašli smo srca s natpisima koji nisu tek ukrasi – to su misli koje pogađaju točno tamo gdje treba.
“Zagrljaj je krasan dar, jedna veličina odgovara svima.”
“Uživaj u životu jer on kratko traje – uzima previše, a premalo daje.”
“Čovjek se rodi da voli, a voli da ne bude sam.”
Ima tu i poruka koje tješe, koje ohrabruju, pa čak i onih koje nasmiju, ali sve one imaju isti cilj – prenijeti osjećaj.
Staro ruho, nova snaga
Iako su licitari dio baštine, oni se s godinama mijenjaju. Umjesto klasičnih poruka poput “Za uspomenu” ili “Volim te”, danas se mogu pronaći srca s motivacijskim rečenicama, stihovima, pa čak i duhovitim opaskama na račun svakodnevice.
“Živi, ne misli na krizu jer život je jedan i nema reprizu.”
“Kad mi je teško i kad me srce zebe, mislim na tebe.”
“Što ti srce želi, to ti želim ja.”
Licitarsko srce je poklon koji ne treba objašnjenje. Kad ga nekome daš, ne pitaš ga gdje će ga staviti. Jer ono ionako završava tamo gdje mu je mjesto – u srcu.
