Znate li što su rorcange, šubler ili štemajzlin? Ove riječi zvuče smiješno, ali su dio svakodnevice u mnogim međimurskim kućanstvima.
Iako mnoge od ovih riječi danas djeluju gotovo zaboravljeno, u brojnim međimurskim kućama još uvijek se čuju – no što je najzanimljivije, njihovo značenje i izgovor često se razlikuje od sela do sela, pa čak i od kuće do kuće.
Kad vas je otac ili deda poslao po „rorcange“, u nekom selu to su bile kliješta, a u drugom možda potpuno drugi alat.
Generacije Međimuraca odrasle su uz alat koji se nije samo koristio u radionici, već je bio neizostavni dio svakodnevice – i u jeziku i u odgoju.
Rorcange, šubler, štemajzlin…
„Rorcange“ – cijevna kliješta koja su posvuda, ali rijetko gdje tako nazivana kao u Međimurju. „Šubler“ – pomično mjerilo koje ste možda učili koristiti od malih nogu. „Štemajzlin“ – alat koji zvuči kao nešto iz bajke, ali zapravo je običan čekić za klesanje betona.
Hamer, pajser i papige
„Hamer“ naravno – čekić. „Pajser“ – poluga za razbijanje ili „rastepanje“ stvari, omiljena kad treba nešto otvoriti na silu. „Papige“ – ne, nije riječ o pticama, već o kliještima s prilagodljivom glavom. A “Francuz”?
Vaservaga i fazunbrifer
Jedan od omiljenih alata svakog majstora bila je „vaservaga“ – libela, tj. razina, bez koje se ništa nije moglo postaviti ravno (a možda je to sportski auto ili mini-vaga ili nešto treće). A „fazunbrifer“? To je jedan od onih izraza koji bi zbunio svakog stranca (ili možda ne bi) – odvijač za ispitivanje napona ili neki drugi alat za „faziranje“, ovisno o kućnoj verziji.
Hoblić, fandlin, špiccange…
„Hoblić“ je bio svakodnevni suputnik drvodjelaca, a „fandlin“ zidarska žlica ili možda zdjela? Opet, ovisno tko što pamti. „Špiccange“ – kliješta s dugim špicastim vrhom, dok su „kombinirke“ bile one multifunkcionalne koje su se mogle koristiti „za sve“.
Jezik kao nasljeđe
Ovi izrazi nisu samo zabavni – oni su dio identiteta. Dio govora koji se ne može pronaći u udžbenicima, već se prenosi s koljena na koljeno. Možda ne znamo točno tko je prvi rekao „cvikcange“, ali znamo da ih još danas netko tako zove u svojoj šupi u Domašincu, Goričanu ili Donjoj Dubravi.
Zato ne čudi da su ti nazivi toliko posebni – jer nisu došli iz škole, već iz stvarnog života.
A sad ste vi na redu!
Sigurno i vi u svojoj radionici, podrumu ili šupi imate alat kojem tepate posebnim imenom – možda čak ni sami ne znate odakle dolazi!
Podijelite s nama u komentarima ispod na Facebooku – napišite kako se kod vas kaže za “štemajzlin”, jeste li ikad bili poslani po „okrogli vinklin“, ili imate neku anegdotu kad ste pomiješali „papige“ i „cvikcange“.
