Donje Međimurje nudi pravo ljetno osvježenje – bez gužvi, bez stresa, samo priroda, čamac i dobra ekipa
Doma je – najbolje
Ove godine ne idemo na more. Nema traženja hlada pod tuđim suncobranima, nervoze u kolonama na autocesti i previsokih cijena. Odluka je pala – godišnji provodimo doma, u Međimurju.
Tražimo mir, jednostavnost i onu iskru koju smo osjećali kad smo kao klinci jurili biciklima i s par kuna u džepu otkrivali svijet iza ugla.
Stoga smo odlučili stvoriti pravu malu ljetnu avanturu u Međimurju. Prva postaja nam je – Stara Drava.
Čamci, vesla, lubenica
Krenuli smo s kupališta kod Svete Marije. Tri čamca, jedan pomoćni s “logistikom”, dvadesetak nas svih godišta i zanimanja – prijatelji, rodbina i dvije studentice iz Novog Sada na Erasmusu. Prsluci su na nama, glazba lagano svira iz vodootpornih zvučnika, raspoloženje – odlična desetka.
Spust niz Staru Dravu pruža prizore koje nećete vidjeti na Instagram destinacijama – bijele i sive čaplje koje lete tik iznad vode, zmijice koje bježe u šaš, srndać koji nas sumnjičavo promatra iz dubine šikare. Ovo je europska Amazona – netaknuta, tiha i divlja.
Prolazili smo kroz područje koje je dio Regionalnog parka Mura-Drava u sklopu Biosfernog rezervata Mura-Drava-Dunav. Zapamtili smo uputu čuvara prirode da pripazimo da ne izlazimo često na sprudove u sezoni gniježđenja rijetkih i ugroženih vrsta ptica koje tu obitavaju. Čuvaj prirodu, pokupi smeće za sobom, pazi na druga živa bića.
Pauza kod Malog Bukovca
Usputna stajanja iskoristili smo za kupanje, odbojku i zafrkanciju. Najduže smo se zadržali kod Malog Bukovca, gdje nas je čekao rezervirani roštilj. Na jelovniku – kobasice, pljeskavice, salata od povrća koje smo ubrali na vlastitim vrtovima i lubenica rashlađena u vodi. Pivo iz hladnjaka, odbojka na pijesku i domaća međimurska pjesma “Nega sonca nit mesecaaa…”.
Sunce nas je grijalo, ali Drava nas je hladila – doslovno i metaforički. Nigdje ne žuriš, ništa ne moraš, sve je točno kako treba biti.
Negdje između Malog Bukovca i završetka puta kod Donje Dubrave nalazi se mjesto gdje je Drava plitka, a sprud je mješavina pijeska i sitnog šljunka. Tu smo stali, sjeli u plićak i razgovarali, jeli lubenicu i popili koje pivo.
Mjesto je popularno, obitelji dovode djecu na uživanje i skakanje s obale, negdje u hladu netko roštilja i pjeva. Nakon sunčanja, vrijeme je bilo da se krene dalje, na posljednju dionicu puta.
Kad priroda kaže – dosta je
Pred sam kraj, nakon nekoliko sati provedenih na rijeci, negdje kod Donje Dubrave, Drava nam je pokazala tko je šef. U kasnim popodnevnim satima dignuo se vjetar, nebo se zatamnilo, kapljice su prvo rominjale, a onda se nebo otvorilo – pravi ljetni pljusak s grmljavinom u daljini. Smijali smo se, mokri do kože, veslajući zadnje metre. Drava nam je rekla: „Ajde, bilo je dosta za danas.“
Ne treba nam more
Dan proveden na Staroj Dravi nije nas stajao bogatstvo, a pružio nam je baš sve što nam je trebalo – prirodu, sunce, kupanje smijeh, dobru hranu i onaj lagani i bezbrižni osjećaj u srcu, kao nekada. More je lijepo, ali Drava je ljepša… i naša.
Zahvaljujemo obiteljima Kemec i Vadas iz Draškovca na odličnoj organizaciji spusta. Preporučamo se za sljedeću godinu.
