Novi Zakon o mirovinskom osiguranju donio je nekoliko novosti: povećavaju se invalidske mirovine za 10 posto ili oko 75 eura mjesečno, najniže mirovine porast će oko tri posto, a uvodi se i isplata trajnog godišnjeg dodatka na mirovinu, tzv. 13. mirovina
Također, ukida se penalizacija onima koji imaju 70 godina i više, od 1. siječnja iduće godine, što će za 127 tisuća umirovljenika značiti povećanje mirovine u prosjeku 57 eura mjesečno. Novi zakon predviđa ukupno povećanje prosječne mirovine sa sadašnjih 645 na minimalno 800 eura, do 2028. godine.
– Svakako je to značajno povećanje, bilo bi bolje da je 100:0, ali 85:15 je značajan napredak. 2018. godine bilo je 50:50, kaže predsjednik HSU-a Veselko Gabričević, no što kaži umirovljenici s kojima smo porazgovarali u šetnji čakovečkim ulicama?
BOSILJKA (77)
Strašno je kako se Vlada odnosi prema umirovljenicima. Što uopće znače ti prosjeci? Pa većina jedva krpa kraj s krajem, troškovi života su veliki. Mene veseli što sam ove godine dobila tu famoznu uskrsnicu, prošle godine nisam jer mi je mirovina prelazila prag za jedan euro! Zamislite!
LIDIJA (64)
Bilo kakvo povećanje mirovine je dobro, ja sam sretna! Nama penzionerima ne treba puno, odjeće imamo, bolesni smo pa ne možemo puno jesti, jedino su režije skupe, i pretrage koje obavljam. Osim toga, suprug i ja imamo veliki vrt, pčele, lješnjake, voćnjak, tako da hrane imamo.
STJEPAN (71)
Delal sam čitav život zidariju i imam nikakvu penziju. I to povećanje je ništa prema onome koliko su si oni u Sabori digli penzije. Žena dobije 250 eura, stvarno jako teško živimo. Hrana je skupa, režije su velike, jedina pomoć su mi djeca koja rade u Njemačkoj i pomognu koliko mogu.
SLAVKO (77)
Meni je veća briga kaj smo supruga i ja danas cijelo jutro proveli na pretragama. S mirovinama kak bu, bu. Ja se svaki put prisjetim kak je Krleža napisal u „Baladama Petrice Kerempuha” – nigdar ni bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.
ANTUN (73)
Imam 45 godina staža, sa 65 godina sam otišao u mirovinu, ni jedan dan bolovanja nisam uzeo, a mirovina mi nije dovoljna da platim pola iznosa za starački dom. Drugi imaju upola manje staža, a veće mirovine od mene. No ipak zanimam žene, i to baš zbog moje penzije.
SLAVKO VADLJA (65)
Umjesto spokoja – pobiranje plastičnih flaša!
Pitanje mirovina ljuti i Čakovčanina Slavka Vadlju. Prima invalidsku mirovinu i svakog mjeseca jedva spaja kraj s krajem. Gledao je raspravu u Saboru i izglasavanje novog Zakona o mirovinskom osiguranju i razbjesnio se. Smeta ga što Vlada prezentira usklađivanje mirovina kao neki dar penzionerima, a daje sitniš. Ukazuje i na brojne nelogičnosti mirovinskog sustava koje su u inozemstvu drugačije riješene. Primjerice braniteljske mirovine.
– Nemam ništa protiv branitelja jer sam i sam branitelj, ali zašto te mirovine idu preko mirovinskog, a ne preko
Ministarstva branitelja? Neki branitelji uopće nisu uplaćivali u mirovinski fond i sad imaju jako dobre mirovine. Naravno, ne svi. Vani je to drukčije riješeno, braniteljske mirovine isplaćuju se iz Ministarstva branitelja koje dobiva najviše iz državnog proračuna svake godine. Ali mi kupujemo rafale koji se voze samo kad HDZ ima neke prigodne domjenke, tenkove koji ne mogu prijeći preko nijednog mosta u Hrvatskoj jer su preteški. I još uvijek plaćamo Mađarima i Talijanima da nam štite nebo, a imamo 12 rafala koje smo masno platili, a istovremeno umirovljenici, ja ih zovem PET shop boysi, kopaju po kontejnerima, pobiraju plastične flaše da mogu preživjeti. A ljudi su radili po 45 godina, ogorčen je Vadlja.
Priznaje da je dobro uvođenje mogućnosti rada u mirovini, no ne i način na koji se provodi, tako da se oduzima polovica onoga što je umirovljenik već zaradio i odradio.
– Pitanje je i gdje raditi. Znam umirovljenike koji su tu mogućnost iskoristili u prvom valu, radili su po trgovinama i nakon dva mjeseca otišli. Nije im se isplatilo raditi jer su ih ganjali kak vrag grešnu dušu. Nebreš od čovjeka od 70 godina očekivati da će imati isti radni učinak kao mlađi radnici, smatra.
Uvijek je, kaže, ukazivao na nelogičnosti, čak i u prošlom političkom sistemu, iako kao i mnogi, smatra da su prije neke stvari bile bolje.
– Riješili smo se jednog sistema koji nije valjao, da bi ušli u neki drugi, u kojem ne znamo gdje smo. Mi smo dio Europe, koje Europe? EU je nastala od zajednice za ugljen i čelik, znači interesna skupina kojom diktiraju bogate zemlje, a ove male samo pritišću. I kaj smo sad? Sjaši Kurta da uzjaši Murta, zaključuje Slavko Vadlja.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3663
