Urbana legenda kaže da je tadašnje vodstvo Muzeja na početku Domovinskog rata bilo primorano zatvoriti odjel pod izravnom prijetnjom vatrenim oružjem
Ako imate državu koja ima stotinu muzeja, od tih stotinu muzeja četrdeset i pet je povijesnih, zavičajnih ili općega tipa, a od tih četrdeset i pet manje od pet javnih muzeja prikazuje 20. stoljeće, onda to ne može biti slučajno.
Ovo je izjava koju je u nedavnom intervjuu jednoj televiziji izrekao poznati hrvatski povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Tvrtko Jakovina govoreći o tome koliko se danas u Hrvatskoj vrednuje i cijeni pobjeda nad nacizmom i fašizmom u II. svjetskom ratu.
S početkom Domovinskog rata i u Muzeju Međimurja Čakovec zatvoren je odjel koji je bio posvećen Narodno oslobodilačkoj borbi, odnosno II. svjetskom ratu. Otada se sporadično najavljuje mogućnost ponovnog otvaranja stalnog postava, no do današnjega dana sve je ostalo samo na riječima.
Za ovu priliku, ususret 22. lipnju – Danu antifašističke borbe, ponajprije podsjećamo na dio izjave koju je novinarima našega tjednika još 2010. godine dao tadašnji ravnatelj Muzeja, povjesničar i izvrstan poznavatelj građe iz razdoblja II. svjetskog rata mr.sc. Vladimir Kalšan.
Na pitanje kada će spomen na NOB u Međimurju biti vraćen u Muzej, Kalšan je odgovorio sljedeće: “Riječ je o sukobu dviju muzejskih koncepcija – prva je austrougarska – po zbirkama, a drugi pristup podrazumijeva povijesni kontinuitet. Mi smo se odlučili na kombinaciju tih dvaju pristupa u kojoj će prevladavati kontinuitet prikazivanja. Onoga trenutka kada realiziramo Međimurje u XX. stoljeću, u tom povijesnom kontekstu realizirat ćemo i postav vezan uz antifašistički otpor u našem kraju. No, kada će to biti, teško je govoriti jer isključivo ovisi o statičkoj sanaciji palače…” Palača je u međuvremenu statički sanirana, no i dalje ništa…
Spomenimo da jedna čakovečka urbana legenda kaže da je tadašnje vodstvo Muzeja devedesetih godina, odnosno na početku Domovinskog rata, bilo primorano zatvoriti odjel pod izravnom prijetnjom vatrenim oružjem…
Integrirano u cjelinu?
Planira li se i ako da, kada, otvaranje stalnog postava ili odjela posvećenog II. svjetskom ratu proteklih smo dana upitali i aktualnu ravnateljicu Muzeja Mašu Hrustek Sobočan. U odgovoru ravnateljica najprije skreće pažnju na nedavnu izložbu “Drugi svjetski rat u fundusu Muzeja Međimurja Čakovec” autorice Ane Šestak koja se mogla razgledati do početka svibnja. Potom uz ostalo navodi da u Muzeju i dalje postoji interes za prikupljanje građe iz vrlo osjetljivoga i složenoga razdoblja Drugoga svjetskog rata, kao i poraća, kako bi se ono moglo što objektivnije sagledati te poziva građane da im se jave ako imaju kakvu dokumentaciju ili fotografije vezane uz to razdoblje. Nadalje odgovara:
“Ovo razdoblje, kao i ostale važne teme iz međimurske povijesti, predstavit će se u novom stalnom postavu planiranom u palači Staroga grada, no prvo moramo pronaći sredstva za financiranje završnih radova u tom prostoru kako bismo ga doveli u funkciju.
U 2023. godini odrađena je statička sanacija palače, a sada nas čekaju i ostali završni zahvati. Navedene teme će biti izložene kao dio povijesne priče o Međimurju od prapovijesti pa do danas, integrirane u cjelinu, bez zasebnih odjela, u sklopu arheološkog, povijesnog i kulturno-povijesnog odjela, napominje ravnateljica. Živi bili pa vidjeli.
Inače, prema službenim podacima Muzeja, zbirka građe iz vremena Drugoga svjetskog rata te poslijeratnoga razdoblja, sada službenog naziva “Zbirka narodne revolucije i razdoblja socijalizma” trenutno broji 1.407 predmeta, no kontinuirano se povećava. Najviše građe vezane uz Drugi svjetski rat prikupili su tadašnji kustosi Odjela narodne revolucije Martin Forštnarić (1960. – 1964.), Vladimir Kapun (1964. – 1971.) i već spomenuti Vladimir Kalšan (1976. – 1990.).
Građa obuhvaća fotografije, pisma, različite identifikacijske dokumente, okružnice, dopise, letke, proglase i plakate, izjave vezane uz razvoj radničkoga pokreta i partijskih organizacija u vrijeme Drugoga svjetskog rata, kronike međimurskih naselja u prvoj polovini 20. stoljeća, različite publikacije koje govore o komunizmu i socijalizmu, brošure i glasila umnožavana šapirografima, kao i tiskane novine.
U muzeju se čuvaju i fototeka te hemeroteka kao i dokumentacija o Međimurcima u mađarskim, njemačkim i domobranskim vojnim postrojbama i logorima. Veliki dio spomenute građe i dokumentacije je digitaliziran, dostupan je svim zainteresiranim istraživačima i građanima te se redovito ustupa za objavljivanje u diplomskim radovima, člancima i knjigama vezanim uz razdoblje Drugoga svjetskog rata, kažu u Muzeju.
Od zatvaranja stalnog postava navršava se četvrt stoljeća. Dio prošlosti iz II. svjetskog rata čuva se te, uz najavu, može se razgledati u društvenom domu u Svetom Jurju u Trnju u kojem se nalazi spomen-soba Narodnooslobodilačke borbe. O tom prostoru brine obitelj Adama Čavleka – pripadnika Kalničkog partizanskog odreda iz spomenutog mjesta. Aktualna vlast u Međimurskoj županiji voli se hvaliti kako Međimurje prednjači u Hrvatskoj u nizu područja. Ne bi li bilo lijepo da se i Muzej Međimurja učlani u klub rijetkih muzejskih ustanova u Hrvatskoj koje s ponosom prikazuju najslavniji dio povijesti 20. stoljeća – borbu i pobjedu nad nacifašističkom bandom.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3660
