Bilježi se manji broj lažnih bolovanja, u blagom porastu je stopa bolovanja, a liste čekanja na pretrage su sve duže
Na današnjoj 125. sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća Međimurske županije, jednog od najaktivnijih takvih vijeća u Republici Hrvatskoj, glavna tema bila je zdravstvena skrb te njezin utjecaj na zdravlje građana, gospodarstvo i količinu bolovanja.
No članovi vijeća, uključujući i predsjednika Ivana Senčara, uglavnom su se fokusirali na bolovanja radnika – koji su uzroci i kako se mogu smanjiti bolovanja. Za dobro poslovanje potrebni su zdravi radnici.
Ono što je iznenadilo, bilo je mišljenje Senčara kako je “burn-out”, fizička i psihička istrošenost povezana s opterećenjima na poslu, “hir” modernog doba koji valjda dodatno istražiti i objasniti.
Manje lažnih bolovanja
Na sjednicu su bili pozvani predstavnici institucija koji mogu više objasniti o kojim se brojkama i uzrocima radi. Tako je Ivan Sinković, voditelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Podružnica Čakovec govorio o podacima o privremenoj nesposobnosti za rad, ali i izvanrednim te redovnim kontrolama bolovanja.
“U Međimurskoj županiji imamo 45.411 aktivnih osiguranika, stopa bolovanja u 2024. godini iznosila je 3,92 posto. Od te stope, na teret poslodavca (pravnih i fizičkih osoba) pala su bolovanja kraća od 42 dana, odnosno 1,92 posto, dok su na teret HZZO-a pala bolovanja duža od 42 dana, odnosno 2 posto. Što se prethodnih godina tiče, stopa bolovanja u 2022. godini bila je 4,39 posto, a u 2023. godini 3,75 posto. Gledajući po danima, javne i fizičke osobe pokrile su 874 dana bolovanja u 2024. godini, a HZZO 907.
Unatoč blagom porastu bolovanja, bilježimo sve manji broj otkrivenih lažnih bolovanja. U posljednje dvije godine znatno se smanjio i broj zahtjeva poslodavaca za kontrolu bolovanja – takvi zahtjevi danas moraju biti jasno opravdani. Primjerice, prošle godine u Međimurju su zaprimljena svega 69 takva zahtjeva. U 95 posto slučajeva kontrola nije bilo nepravilnosti, a u 5 posto izrečene su samo opomene liječnicima zbog administrativnih grešaka.
Ranijih se godina zatvaralo svako treće bolovanje od strane kontrolora, što znači da su se takve situacije prorijedile. No, tu treba napomenuti da se nije radilo o lažnim bolovanjima, već je kontrola utvrdila da se radnik ranije trebao vratiti s bolovanja.”
Duge liste čekanja – izazov za liječnike i pacijente
Na izazove koje liječnici obiteljske medicine svakodnevno susreću kada je riječ o trajanju bolovanja, osvrnula se Marija Gluhak, dr. med., predstavnica liječnika obiteljske medicine.
„U praksi, ne možemo govoriti o ‘lažnom bolovanju’ u smislu da netko bez osnove dobije bolovanje – jer ako pacijent prijavi zdravstvene tegobe, mi mu moramo vjerovati, osobito kada je riječ o kratkotrajnim i samoizliječivim stanjima poput povraćanja, glavobolje ili povišene temperature.
S druge strane, često nailazimo na dileme kada je riječ o bolovanjima vezanim uz lokomotorni sustav – tu je teško procijeniti trenutak povratka na posao, a obrada pacijenata traje dugo zbog lista čekanja. Recimo, ako bi netko sada trebao ići na fizikalnu terapiju, a ne radi se o stanjima nakon operacije ili ozljede, čekao bi do travnja 2026. godine za Županijsku bolnicu Čakovec jer su već popunjeni do tog roka.“
Dodala je i kako se na rendgenski pregled u Čakovcu čeka od dva do tri mjeseca, što dodatno otežava pravodobnu dijagnostiku. „Pokušavamo pronaći alternative u drugim bolnicama, ali to onda pacijentima predstavlja dodatni trošak, koji nije svima prihvatljiv,“ rekla je, te se osvrnula na problem dugih bolovanja: „Bolovanja koja prelaze 42 dana posebno su osjetljiva tema – nekad se teško donosi odluka o njihovom prekidanju, a istovremeno su velik teret za poslodavce. No moram istaknuti – mnoge stvari koje utječu na trajanje bolovanja izvan su naše kontrole. Zdravstveni sustav je složen, a mi se kao liječnici često nalazimo u svojevrsnom začaranom krugu.
U Međimurju nekoliko je ambulanta bez liječnika i pokrivaju se tako da im dolaze liječnici iz drugih ambulanta na nekoliko sati zamjene. Liječnicima dolaze nepoznati pacijenti, događa se da je liječenje ili neadekvatno ili da se pacijenti šalju na nepotrebne pretrage jer liječnik na zamjeni nema vremena provjeriti karton, ne pozna pacijenta. Ako se otvori bolovanje, tko će kontrolirati završetak bolovanja ako se neprestano izmjenjuju liječnici.“
Trošimo tablete za smirenje i umiremo od raka
Dr. Renata Kutnjak-Kiš, voditeljica Djelatnosti za javno zdravstvo i promicanje zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, osvrnula se na najčešće zdravstvene probleme radno aktivnog stanovništva u županiji.
Tako smo saznali da kod radno sposobnih žena (20-64 godine života) pet vodećih uzroka smrtnosti su karcinomi, s karcinomom dojke na prvom mjestu, dok su kod radno sposobnih muškaraca vodeći uzrok smrtnosti kronične bolesti povezane s konzumacijom alkohola (ciroza jetre) i nikotina (bolesti pluća).
Što se potrošnje lijekova u Međimurskoj županiji tiče, najviše se troše lijekovi za tjeskobu, zatim krvni tlak, pa bolesti želuca, lijekovi za bolove i antidepresivi.
Poslodavci trebaju voditi brigu za zdravlje radnika
Ono što je posebno naglasila jest briga poslodavca za “zdravo” radno mjesto, odnosno uključivanje poslodavaca da potaknu svoje djelatnike na usvajanje zdravih navika.
U skladu s time Zavod za javno zdravstvo provodi cijeli niz aktivnosti osvještavanja “zdravih” radnih navika, poput dolazaka biciklom na posao. Također je navela da, ako se usvoje zdrave navike dugoročno, za žene će se produžiti očekivani vijek života za 14 godina, a za muškarce za 12 godina.
Tuberkuloza i strani radnici
Članovi vijeća dotaknuli su se i teme zdravlja stranih radnika te koliko oni uzimaju bolovanje. Kod njih su kratkoročna bolovanja zastupljenija, no bilježi se povećanje slučajeva tuberkuloze među stranim radnicima, stoga nadležne zdravstvene institucije rade na tome da se uvedu obvezni pregledi pluća, odnosno snimanja. Članove vijeća zanimalo je i jesu li strani radnici sa sobom donijeli kakve “egzotične” i nama nepoznate bolesti, no o tome nema nikakvih zabilježenih podataka.
Nažalost, na GSV-u nismo dobili konkretne mjere ili rješenja. Saznali smo više o gledištu poslodavaca na bolovanja te o statističkim podacima (nedostajali su konkretni podaci o vrsti bolovanja), ali i izazovima s kojima se bore liječnici primarne medicine prilikom slanja pacijenata na bolovanje.
Kakva bi saznanja tek dobili da se na sjednicu pozvao radnik koji boluje recimo, od karcinoma i koji uz kemoterapije odlazi na posao. Ili pak radnicu koja je imala operaciju leđa, odlazi na fizikalnu terapiju, a nakon povratka s bolovanja čeka je fizički rad u tvornici cipela. S kakvim se preprekama susreću, imaju li njihovi poslodavci razumijevanja za njihove bolesti, je li im na vrata pokucala kontrola bolovanja po prijavi poslodavca… Takva iskustva bismo voljeli čuti, ali i konkretna rješenja njihovih problema.
