Podsjetimo, krajem travnja međimurska policija privela je župnika iz zagorske Hrašćine koji je, sumnja se, uspostavio "preblizak kontakt' s mladićima iz Kuršanec Luga
Kad smo krajem travnja izvještavali o pretrazi u župnom dvoru Hrašćina kod Budinšćine i privođenju tamošnjeg župnika zbog osnovane sumnje na nečasne radnje s mladićima iz međimurskog naselja Kuršanec – Lug, ovlaš smo prokomentirali i samu Hrašćinu.
-Hrašćina je jedna, tako reći, ozbiljnija zabit – napisao je nižepotpisani Izak Vrtarić, novinar lista Međimurje, a tekst je potom prenio naš portal eMeđimurje.
No ovo je očito pogodilo cijelu Hrašćinu. Zvao je načelnik Branko Tukač, a dopisom nam se javila predsjednica Općinskog vijeća Ljubica Mikulčić. Kaže da smo uvrijedili mještane Hrašćine te ističe kako “znaju čitati, imaju puno visoko obrazovanih stanovnika, doktora, i da, za čudo, imaju i internet“.
Kao novinar koji je autor teksta odlučio sam se za ispriku Hrašćini i njenim žiteljima, iako se gotovo pa nikad ne ispričavam za napisano – ukoliko baš nije riječ o nekoj strogo činjeničnoj grešci.
Dakle, ispričavam se! Iako je izraz “ozbiljnija zabit” bio subjektivan dojam s lica mjesta, mogao sam ga zadržati za sebe.
K tome, djelomično je taj izraz bio inspiriran i jednom vrstom opravdane ljutnje na zlo koje nam je u Međimurje došlo iz Hrašćine. No nikad nije dobro pisati tekstove vruće glave, to bi iskusniji novinar već morao znati…
No predsjednica Mikulčić sumnja da sam uopće bio u Hrašćini. U akciju spašavanja časti svoje općine već je uključila i novinarska društva. Skrećem joj pozornost na izjave mještana prikupljene na licu mjesta.
Među njima je i izjava (s fotografijom pred župnim dvorom) njenog političkog protivnika Ivice Žugeca na upravo provedenim izborima.
Ispada tako da gospođa predsjednica Mikulčić Žugeca ne smatra relevantnim sugovornikom, ili čak ne priznaje samo njegovo postojanje. Stoga ju molim da ne pretjeruje u svojoj ozlojeđenosti, jer kao što rekoh, nije dobro pis(kar)ati vruće glave.
Mještani Hrašćine pretežno su dragi i susretljivi ljudi, što sam potcrtao u tom izvještaju. Primili su me kao svoga, dali mi izjave, maltene me potapšavši po ramenu, a ja sam im zabio nož u leđa proglasivši Hrašćinu ozbiljnijom zabiti!
To je moj grijeh i morat ću se s njime nadalje nositi kako znam i umijem. Vjerojatno mogu zaboraviti na pivo s dečkima u centru Hrašćine u slijedećih dvadesetak godina, dok se prašina ne slegne.
No mislim da ima i gorih i ružnijih grijeha koji bi političko vodstvo Hrašćine trebali više brinuti. Primjerice, što s djecom i mladima u gluho doba noći rade osobe koje brinu za duhovni razvoj – hrašćinske djece i mladih!
Načelnik Tukač (HSS) je, internet pamti i to, nakon privođenja župnika kazao kako ne vjeruje u njegovu krivnju. Izjavu predsjednice Mikulčić (SDP) o toj temi pak internet ne bilježi – ispričavam se ako mi je negdje promakla.
A treći kandidat za načelnika, uz njih dvoje, bio je upravo Ivica Žugec (HDZ) kojeg sam intervjuirao točno minutu nakon što je odveden župnik te mi je otvoreno, bez fige u džepu kazao: “Ovo je strašne, ovo nije normalne!” Nadam se da nije i to problem, što sam vjerno transkribirao ovaj dražestan zagorski izgovor…
Hrašćina kak Hrašćina, ići će i dalje bez obzira na to što tamo neki međimurski novinar mislio o njoj. Pitomi su to i pitoreskni brijegovi. Imaju i svjetski poznatu atrakciju, hrašćinski meteorit.
Tamo je 1751. godine po prvi put u povijesti zabilježen i dokumentiran pad jednog željeznog meteorita, koji se čuva u Beču! Nažalost, tek sam pišući o župniku čuo za to. Ili sam i neobrazovan – uz to što sam maliciozan novinar – ili pak bi u novom mandatu načelnika i Općinskog vijeća valjalo malo bolje poraditi na turizmu i promociji Hrašćine.
Izak Vrtarić, List Međimurje
