U sjenama Perivoja Zrinski, gdje su stabla starija od mnogih zgrada i mudrija od većine prolaznika, nastanili su se - Deblani
Prije nekoliko dana u FB Grupi Čakovčanke i Čakovčanci osvanula je objava Branka Janušića koji je objavio nekoliko fotografija debla sa simpatičnim „facama”.
Reakcije su bile pozitivne te donosimo detalje.
Naime, radi se o stablu kojem je uklonjena krošnja, a deblo je ostavljeno u habitatnom stanju kako bi bilo stanište buba i drugih potkornjaka.. Uz pomoć „onog Miloja” autori su postavili „lica”, „oživjeli” su ga i dodali „promatrače” odnosno „Stanare debla (tzv. Deblane)” – malu šumsku zajednicu koja izmamljuje osmijehe na lica prolaznika…
U nastavku slijedi i priča, odnosno, legenda o Deblanima
Stanari debla (tzv. Deblani)
U sjenama Perivoja Zrinski, gdje su stabla starija od mnogih zgrada i mudrija od većine prolaznika, nastanili su se – Deblani.
To nisu ni patuljci, ni duhovi, ni vile. Deblani kao šumski likovi, plod su mašte i kore. Oni su promatrači vremena i ljudi.
Pojavljuju se iznenada, u naborima kore, kao da su oduvijek tu. Imaju oči, noseve, brkove, izraze lica koji se mijenjaju ovisno o suncu, kiši ili raspoloženju parka. Ne pričaju – ali gledaju. Pažljivo. I svaki prolazak pamte.
Ova mala instalacija je hommage svim pričama koje nikad nisu ispričane, ali su ih stabla čula.
Zastani. Pogledaj. Možda ti se netko od Deblana namigne iz sjene.
Ako vas pogledaju – samo se nasmiješite. Oni to cijene.
